INTERVJU TJEDNA Marijana Ivanov: Hrvatska ne smije biti Apsurdistan, a građani ne smiju prešutno pristajati na poskupljenja već bojkotirati one koji neopravdano dižu cijene
Ulazak u Europsku Uniju Hrvatskoj je donio i donijet će povećanje izvoza i gospodarstva, a dodatna poboljšanja u gospodarskim aktivnostima očekujemo i nakon ulaska u eurozonu. Visoka eurizacija zemlje očitava se i u činjenici da je većinski dio duga države, poduzeća i stanovništva denominiran u euru, pa je i to jedan od razloga za očekivanje pozitivnih efekata ulaska u monetarnu uniju Ipak trenutak u kojem uvodimo euro u naš sustav je izazovan jer inflacija eskalira diljem svijeta, a u Europskoj Uniji raste po stopi od 7,5 posto.
Profesorica na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu prof.dr.sc. Marijana Ivanov za Euro.dnevno govori o koristima eura, od jeftinijeg zaduživanja do pogodnosti za izvoznike, potrebi većeg otpora rastu cijena. Otvara i temu slabosti domaćeg gospodarstva poput loše produktivnosti i ogromnog javnog sektora, u čijem nam rješavanju euro neće pomoći. Ocjenjuje za nas i politiku Europske središnje banke, ECB-a, i stava je da će monetarna politika morati ostati neutralno-ekspanzivna kako bi se spriječili recesijski učinci, ali će se ipak morati pokazati spremnost središnje banke za borbu protiv inflacije i inflatornih očekivanja.
Dugo godina se govorilo isključivo o koristima uvođenja eura u Hrvatsku. Stoji li takav pristup i sada uslijed svih svjetskih zbivanja od rata do inflacije?
Po pitanju koristi uvođenja eura ništa se nije promijenilo. Europodručje je naše najvažnije izvozno tržište, uz koje se vežu i glavnina robnog uvoza, turizam i međunarodni tokovi kapitala. Činjenica da je većinski dio duga države, poduzeća i stanovništva denominiran u euru, tim više opravdava ulazak u valutnu uniju. Da je to tako, najbolje pokazuje kretanje premije rizika u prinosu na 10-godišnje obveznice Republike Hrvatske, koja pod utjecajem aktualnih svjetskih zbivanja bilježi značajniji rast nego što je to slučaj s prinosima na obveznice članica Europske unije koje su uvele euro, odnosno nemaju izloženost tečajnom riziku u mjeri koju ima Hrvatska.
Tečaj kune je definiran, svaka promjena bila bi štetna
Ima li bojazni od većih poskupljenja nego što je bilo slučaj u drugim zemljama EMU kod uvođenja eura?
Izgledno je da će Hrvatska uvesti euro u vrijeme kad će stope inflacije i dalje biti na višoj razini nego što je njihova normalna vrijednost. Psihološka percepcija utjecaja uvođenja eura na rast cijena stoga bi kod građana mogla biti veća, ali u komparaciji s istodobnim kretanjima cijena u drugim zemljama, zasigurno će se i za Hrvatsku pokazati da je uvođenje eura imalo slične i iste relativno male učinke na rast cijena.
Međutim, trenutno razdoblje kad inflacija eskalira diljem svijeta – pa praktično zamagljuje stvarnu sliku koliko što vrijedi, koje cijene rastu, koliko rastu i koliko je to opravdano, kao i činjenica da ćemo relativno skoro početi s dvostrukim iskazivanjem cijena u kunama i eurima, daju prostor da se sada (unaprijed) povećavaju cijene dobara i usluga – što znači prije samog uvođenja eura.
Veći problem je što građani uporno i dalje očekuju da će cijene porasti nakon uvođenja eura, što znači da su se s time prešutno pomirili pa će onda i pristati plaćati skuplje robe i usluge. Upravo suprotno, trebali bi bojkotirati i prijaviti proizvođače i trgovce koji neopravdano dižu cijene.
Mislite li da je tečaj, definiran i kod ulaska u ERM II i koji će vjerojatno biti konačni, dobar?
Moj stav o tečaju kune je uvijek isti. Vrijednost je krivo zacrtana provedbom Stabilizacijskog programa u listopadu 1993. Od tada do danas, pod utjecajem snažnog neto-priljeva deviza iz inozemstva, jasno da je kuna mogla samo jačati, odnosno da su uz česte intervencije HNB-a spriječene veće oscilacije tečaja kako u smjeru aprecijacije, tako i u smjeru deprecijacije. Tečaj uz koji ćemo uvesti euro (odnosno sada sudjelujemo u ERM II) je dugoročni ravnotežni prosjek kretanja tečaja zadnjih skoro trideset godina pa je sad kasno razmišljati da li je to dobar ili loš tečaj.
Takav je kakav je, i uz njega su opstale industrije, poduzeća i izvoznici koji su danas aktivni, a za „prolivenim mlijekom“ brojnih poduzeća koja su propala već 90-ih i kasnije – sad nema smisla plakati, kako ni zbog visoke uvozne zavisnosti koju bilježimo. Ekonomski sustav Hrvatske danas je prilagođen tom tečaju i svaki drugi pa i onaj u smjeru znatno slabije kune ili ne daj Bože jače kune – bio bi pogrešan i štetan.
Izvoznici očekuju da će poslovanje biti olakšano uvođenjem eura. Hoće li zaista biti tako?
Smanjit će se troškovi konverzije. Nestat će valutni rizik za veći dio međunarodne razmjene i izvora financiranja poduzeća, a koji se tipično vežu uz euro. To će olakšati financijsko planiranje i smanjiti troškove poslovanja poduzeća, posebice kad se uzmu u obzir uobičajene sezonske oscilacije tečaja koje su uz „zimski“ tečaj slabije kune povećavale troškove nabave uvoznih inputa, a uz „ljetni“ tečaj smanjivale kunske prihode od naplate izvoza.
Smanjit će se i razlika kamatnih troškova zaduživanja hrvatskih poduzetnika u usporedbi s troškovima financiranja naše konkurencije, odnosno poduzetnika i izvoznika u razvijenim članicama eurozone. Osim toga, produbit će se još više financijska integracija s institucijama i tržištem europodručja pa je vjerojatno da će troškovi ne samo kreditnih, nego i nekreditnih instrumenata financiranja i osiguranja izvoza biti nešto niži.
Naposljetku, valja istaknuti, da ćemo uvođenjem eura konačno moći uživati koristi aktivne monetarne politike, što sada – upravo zbog tečajnih ograničenja – nije moguće. Izgubit ćemo tzv. samostalnu monetarnu politiku HNB-a koja se uglavnom ne koristi, i moći ćemo koristiti pogodnosti protucikličke monetarne politike ECB-a radi lakšeg suočavanja s budućim recesijskim kretanjima. To je, uz veću i povoljniju dostupnost kredita za poduzetnike, svakako najveća prednost ulaska u valutnu uniju.
ECB neće činiti ništa drastično u monetarnoj politici
Kakva su vaša očekivanja oko eurozone i politike ECB-a uslijed aktualnih zbivanja?
S jedne strane imamo snažniji inflatorni pritisak zbog rasta cijena energenata, hrane, i metala, odnosno sve češćih nestašica u nabavci materijala za proizvodnju. S druge strane je rizik izraženijeg usporavanja gospodarskog rasta na globalnoj razini i posebno u Europi. Recesija trenutno nije izgledan scenarij jer na pozitivne stope rasta BDP-a djeluje nastavak trenda oporavka od učinaka covid-pandemije i rast svjetskih gospodarstva koje nisu direktno izložene učincima rata u Ukrajini i sankcijama Rusiji.
U takvom okruženju prilično je jasno da je ECB odlučio primijeniti strategiju „ne činiti ništa drastično“. Uskoro će se značajno smanjiti i ukinuti program neto-kupnje vrijednosnica, što otvara prostor za postupni rast kamatnih stopa, ali monetarna politika će i dalje morati ostati neutralno-ekspanzivna kako bi se spriječili recesijski učinci, ali opet i pokazati spremnost središnje banke za borbu protiv inflacije i inflatornih očekivanja. Igra riječi će biti ključna, odnosno komunikacijski kanali kako bi se suzbilo daljnje ugrađivanje inflatornih očekivanja u cijene roba i usluga. Troškovna inflacija koju sada proživljavamo nestat će kad nestanu geopolitički rizici i špekulacije koje su ju izazvale.
Što u Hrvatskoj možemo očekivati od uvođenja eura, u smislu jačanja gospodarstva? Neovisno o sadašnjoj situaciji, je li euro ključan ili ipak kod nas ima još niz zaostataka u reformama koje moramo napraviti?
Realno gledajući, nema razloga očekivati da će uvođenje eura samo po sebi omogućiti značajnije jačanje hrvatskog gospodarstva. Možda će biti određenih manjih efekata na rast stranih ulaganja, ali ako nećemo ostvariti veću produktivnost ukupnog gospodarstva, strana ulaganja se i dalje neće fokusirati na izvozni segment prerađivačke industrije i aktivnosti koje bi mogle omogućiti veće stvaranje dodane vrijednosti, a domaće tržište je relativno usko uz malobrojno i relativno staro stanovništvo s relativno niskim prosječnim dohodcima – pa ni domaći poduzetnici nemaju razloga za veća ulaganja.
Stoga ostajemo relativno tehnološki zastarjelo gospodarstvo. Djelatnosti koje nam trenutno značajnije jačaju su poslovanje nekretninama, građevinarstvo pod utjecajem ekspanzije turističkog smještaja i infrastrukturnih projekata financiranih iz EU fondova. Međutim, jača i poljoprivreda. Sama sam se nedavno začudila kako su naše njive gotovo sve obrađene te da i domaći i strani investitori kroz projekte okrupnjavanja poljoprivrednih zemljišta konačno stvaraju uvjete da ta djelatnost ekspandira. Rast izvoza i određeni pozitivni pomaci u gospodarstvu, sve su to koristi koje ostvarujemo prvenstveno od članstva u EU, a korištenje iste valute eura može u određenoj mjeri tome dodatno pridonijeti.
Hrvatska mora smanjiti birokraciju i poreze
Javni sektor u Hrvatskoj je ogroman. Kako riješiti taj problem koji nas ograničava u napretku?
Nažalost boljka naše ekonomije je uvijek ista – ogromni javni sektor u usporedbi s ostatkom ekonomije, ali ne samo zato što se zapošljavaju rođaci i politički simpatizeri stranka na vlasti, nego zato što je malobrojno i relativno staro stanovništvo raspoređeno duž relativno velikog prostora, a svima treba osigurati zdravstvo, obrazovanje, sigurnost, vjersko okupljanje, pristup institucijama i upravljanje.
U relativnom smislu to u Hrvatskoj košta znatno više nego u razvijenom dijelu EU, što visok teret poreznih i parafiskalnih davanja raspoređuje na uzak krug zaposlenog stanovništva i aktivnih registriranih poduzetnika.
U nesreći koja je snašla Ukrajinu i dovela do značajnih migracija relativno mladog stanovništva, Hrvatska treba učiniti što je moguće više da barem dio tih ljudi ostane u Hrvatskoj kao prostoru u kojem će imati dom, obitelj i posao. To ne znači napraviti te ljude ovisnim o socijalnim naknadama (tako smo uništili značajan dio svog radno aktivnog stanovništva koji je prerano umirovljen), nego ravnopravnim sudionicima tržišta rada i svih drugih ekonomskih i neekonomskih aspekata uključenosti u društvo.
Ja trenutno drugu priliku ne vidim. Na našem prostoru je tijekom ranije povijesti živjelo i privređivalo puno ljudi iz drugih dijelova današnje Europske unije – Nijemaca, Mađara, Čeha, Rusa, Bugara….. Moja vizija Hrvatske nije Apsurdistan zarobljenosti u propise i ograničenja koja imamo danas, nego zemlja slobodna za život i rad svima koji to žele. Ako pričamo o reformama koje su nužne – to je prije svega manja birokratiziranost i normiranost sustava. Propisi, procedure i bespomoćnost u odnosu na zahtjeve mnogobrojnih institucija – su ono što nas guši i ograničava slobodu poduzetništva.
