I DALJE, NAKON SVIH TIH GODINA… Euro godinama jači od dolara, ali ulagači ipak vole dolar
Euro je druga najvažnija valuta u svijetu, ali je još uvijek daleko od pozicije, koju na financijskim tržišta ima američki dolar.
Još od uvođenja eura, 1999. godine, ta je valuta u gotovo cijelom razdoblju na tečajnoj listi jača od dolara, čak i tijekom prve tri godine kada se euro koristio samo u računovodstvene svrhe. Tek je 2002. euro uveden kao sredstvo plaćanja, a i tada je vrijedio više od dolara pa se 2002. godine za jedan euro moglo dobiti oko 0,90 dolara. Već sljedeće godine euro je dodatno ojačao i takav se je odnos zadržao do danas.
Tečaj je 2003. godine bio oko 1,08 dolara za euro, a zatim je europska valuta ojačala na razinu iznad 1,20 dolara za euro, sve do 2016. godine kada je pao ispod 1,1 dolar za euro. Valuta koja će uskoro postati službena i u Hrvatskoj bila je stabilna od početka globalne ekonomske krize pa čak i tijekom europske dužničke krize. Varirala je manje od deset posto, odnosno kretala se od 1,2 do 1,1 dolar za jedan euro, a u siječnju ove godine je bila nešto jača od 1,1 dolar za euro.
Brexit i pobjeda Trumpa uzdrmali vrijednost eura
Vrijednost eura uzdrmala su dva događaja: izlazak Velike Britanije iz Europske Unije te pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima. Britanski referendum o Brexitu i strah od novih referenduma o napuštanju EU načeo je povjerenje u euro, a pobjeda Trumpa za kojeg se vjerovalo da će jače potaknuti gospodarstvo te odluke ECB-a o ubrizgavanju novca u financijski sustav bili su dodatni udarac. Ulogu je imala i odluka FED-a, američke centralne banke, o podizanju referentne kamatne stope što su ulagači ocijenili kao prihvatljiviji odgovor na korona krizu. U kontekstu trenutne krize s Ukrajinom dolar se, zbog ovisnosti Zapadne Europe o ruskim energentima i napetostima, smatra boljim utočištem za novac nego euro. Udio eura u deviznim rezervama, dužničkim vrijednosnim papirima, zajmovima ili depozitima otprilike je na istoj razini kao i kada je valuta uvedena. U prvim godinama od uvođenja eura došlo je do povećanja tog udjela, a potom naglog pada, nakon europske gospodarske krize. Otprilike 70 posto izdanja dužničkih vrijednosnih papira u 2020. denominirano je u američkim dolarima, u usporedbi sa 20 posto udjela u eurima.
Za jedan euro plaćali smo od 7,3 do 7,7 kuna
Odnos eura i kune je od početka bio stabilan uz umjerenu fluktuaciju. Hrvatska narodna banka naime vodi politiku tzv. upravljanoga fluktuirajućeg tečaja. To je tečajni režim u kojemu, s jedne strane, domaća valuta nije fiksno vezana uz neku drugu stranu valutu ili košaricu valuta, već odražava kretanja na deviznom tržištu, i drugo, nominalni tečaj kune prema euru stabilan je zbog povremenih HNB-ovih deviznih intervencija.
Veće oscilacije u tečaju bile su vidljive na početku uvođenja eura. Startao je sa 7,30 kuna za euro, pa se popeo na 7,70 do 2000. godine, zatim opet neznatno pao, a od 2002. do danas je u rasponu od 7,30 do 7,70 kuna za euro. Odnosno fluktuacija je bila i znatno niža od sada traženog raspona plus-minus 15 koji nam je uvjetovan ulaskom u ERM II i zadani paritet od 7,53.
Tečaj se je održavao stabilnim intervencijama HNB-a. Ovisno o jačanju ili slabljenju kune, kune se upumpavaju u sustav ili obrnuto. Primjerice, prije dvije godine bankama je plasirano čak 2,7 milijardi eura kako bi se zadržala stabilnost tečaja uslijed korona krize. Istodobno se u cilju stabilizacije javnog duga otkupljuju obveznice kako bi se kune plasirale u sustav. Valutni rizik je kod nas problem zbog visoke štednje i kredita u eurima, što znači da bi veće slabljenje kune značilo i puno veću ratu kredita. Taj problem puno bi se lakše riješio da smo u eurozoni.
