Deglobalizacija: Europske tvrtke planiraju vratiti tvornice u EU u idućih pet godina
Velike kompanije unutar EU najavljuju veće aktivnosti premještanja poslovanja u sljedećih pet godina, kako bi proizvodnja bila otpornija na izazove, koji su posljednjih godina posebno izraženi. Geopolitički rizik navodi se najčešće razlogom preseljenja proizvodnje unutar EU, a čimbenici poput radne snage, troškova ili prodaje za preseljenje izvan EU. Povećan je i broj tvrtki koji se planira okrenuti nabavi inputa unutar EU, a u tom smislu izražavaju povećan rizik opskrbe u zemljama izvan EU, ponajprije Kine.
Geopolitički rizici kao uzrok
Poremećaji uzrokovani pandemijom koronavirusa (COVID-19), ruski rat protiv Ukrajine i povećane geopolitičke napetosti diljem svijeta postavljaju pitanja svjedočimo li trendu deglobalizacije, pitaju se četiri analitičara Europske središnje banke u provedenoj analizi napravljenoj na temelju anketa. Anketirane tvrtke uglavnom su bile multinacionalne kompanije sa značajnim poslovanjem u EU-u, ali većina ima i veliki udio svojih aktivnosti izvan EU-a.
Geopolitički rizik bio je najčešće navođen čimbenik iza odluka o preseljenju proizvodnje unutar EU, dok su čimbenici potražnje i troškova bili motivacija preseljenja izvan Unije. Gotovo polovica navela je geopolitički rizik/neizvjesnost kao izuzetno važan čimbenik, dok je ranijih godina to isključivo bilo smanjenje troškova ili poboljšanje učinkovitosti. Sljedeći najvažniji čimbenik bile su klimatske promjene te potom regulativa, financijski poticaji i lokalni zahtjevi. U isto vrijeme, radna snaga, troškovi energije i promjenjiva geografska distribucija prodaje bili su glavni čimbenici za premještanje proizvodnje izvan EU-a.
Nadalje, veći udio poduzeća očekuje da će u sljedećih pet godina sve više nabavljati inpute iz EU-a nego što je to bilo u posljednjih pet godina.
Kina je najrizičnija zemlja
Veći dio u odnosu na prethodne ankete, očekuje da će im u sljedećih pet godina veći izvor inputa biti geografski bliže zemlji proizvodnje, od većeg broja dobavljača iz zemalja politički bliže zemlji prodaje. Diverzifikacija i blizina nabave inputa bili su i ranije uobičajeni, ali ne u tolikom postotku, dok izvor inputa nije bila toliko tražena stavka kao sada. Ipak, još uvijek je veći udjel njih koji planiraju nabaviti inpute izvan EU-a, bez obzira na znane rizike kod opskrbe. Više od polovice najrizičnijom zemljom je navelo Kinu, a slijede Tajvan, Indija, Turska, Rusija, SAD…, dok kao najmanji rizik navode opskrbu iz Velike Britanije.
No isto tako njih dvije trećine navodi da bi promjena zemlje iz koje bi morali preusmjeriti nabavu bila teška. Većina, njih dvije trećine, zato nabavu obavlja izravno od tvrtki u pojedinim zemljama, jedna šestina izravno iz vlastitih pogona u određenoj zemlji, a ostatak preko distributera.
Iako je promjena lokacije proizvodnje i prekogranični izvor inputa imao za posljedicu više cijene, kako je potvrdilo 60 posto ispitanika, ipak, očekivanja su da će se taj utjecaj blago smanjiti sljedećih pet godina. No ipak, još uvijek gotovo polovica ispitanika očekuje u sljedećih pet godina pritisak na povećanje cijena.
