PLAĆE JAVNOG SEKTORA U EUROZONI Plaće će zaostajati za inflacijom do 2025. Pogledajte u čemu je Hrvatska rekorder!
Okus eurozone na nepcima Europljana zaposlenih u javnom sektoru mogao bi u narednih nekoliko godina biti gorči nego do sada, a slast oporavka okusiti će tek u 2025. godini. U zajednici država kojoj se Hrvatska pridružila u siječnju ove godine i uvodeći euro na valu rekordne inflacije iskusila drastična poskupljenja svega od igle, preko kuglice sladoleda do lokomotive kontekst života za zaposlenike javnog sektora se mijenja.
Smanjena kupovna moć
Europska centralna banka u svojem je posljednjem biltenu objavila kako se predviđa da će gledali se kumulativni period od 2022. godine pa do 2025. godine.
Nominalni rast plaća u javnom sektoru zaostajati za inflacijom za oko 2,5 postotnih bodova.
Javne su plaće u eurozoni od njezina osnutka pa sve do 2022. uvijek stabilno rasle po stopama većim od inflacije. Prosječni je godišnji rast plaća od 2001. do 2021. bio 2,3 posto, a 2022. godine dogodio im se prvi realan pad toga rasta za 4,3 postotna boda u vrtlogu inflatornog pritiska uzrokovanog prvo naglim oporavkom gospodarstva tijekom izdisaja korona krize, a potom ratom u Europi i energetskom krizom kao posljedicom sankcija nametnim Rusiji zbog agresije na Ukrajinu.
Od 2023. do kraja 2025. rast plaća u javnom sektoru će se oporaviti, procjenjuje ECB rastući prosječnom nominalnom stopom od 4,1 posto godišnje.
I to neće biti dovoljno da uhvati korak s inflacijom, što znači da će svi građani eurozone koji rade za plaću iz javih sredstava u narednih par godina osjetiti ipak smanjenu kupovnu moć.
Samo pet zemalja ima indeksaciju plaća
Oporavak u javnim plaćama vidljiv je tek kada se iz projekcija izbaci 2022. godina.
Kako kažu u ECB-u na razini europodručja kao cjeline i u većini zemalja europodručja, njih 16 koje predstavljaju 60 posto mase plaća u europodručju 2022. predviđa se da će prosječne javne plaće (po zaposleniku) rasti po stopama iznad inflacije u nekim zemljama i značajno iznad te stope kumulativno tijekom razdoblja 2023.-25.
Europska centralna banka u svojoj analizi ističe kako je automatska indeksacija cijena u plaće u javnom sektoru zemalja eurozone relativno ograničena jer pokriva svega oko jedne petine ukupnog fonda plaća u javnom sektoru. Svega pet zemalja provode potpunu ili djelomičnu indeksaciju, a to je svega 19 posto mase javnih plaća u europodručju 2022. Te zemlje su Belgija, Luksemburg, Cipar, Malta i Italija.
Pri tome, samo se u Belgiji u Luksemburgu plaće u potpunosti indeksiraju s cijena povezani direktno s troškovima života, dok na Cipru i Malti postoji slična, ali ograničena indeksacija. Italija, na koju inače otpada 13 posto mase javnih plaća u europodručju za 2022. ugovori se obnavljaju na temelju trogodišnjih pregovora, a posljednji su oni za razdoblje 2022. – 24. U Italiji se kao referentna točka za pregovore o plaćama koristi očekivana inflacija (isključujući energiju).
Osim ovih pet članica, druge zemlje eurozone inflaciji ne pridaju formalnu ulogu u određivanju plaća, no sve je više koriste kao referencu u tom procesu.
Plaće se u javnom sektoru u većini slučajeva određuju formalnim kolektivnim ugovorima čije je trajanje između jedne i tri godine, a ažuriraju se u krugovima pregovora. Pet članica eurozone na koje otpada 40 posto mase javnih plaća u 2022. uopće nemaju horizontalne zakonske sporazume koji se primjenjuju na cijelu vladu ili na određene državne podsektore pa se javne plaće ažuriraju u kontekstu rasprava o državnom proračunu. Te zemlje su Francuska, Grčka, Latvija, Portugal i Španjolska.
Hrvatska ima rekordno duge kolektivne ugovore
Zemlje u kojima postoje kolektivni ugovori njihovo se zakonsko ili uobičajeno trajanje razlikuje od zemlje do zemlje pa tako kolektivni ugovori u Austriji, Litvi i Slovačkoj traju godinu dana, dok u Irskoj i Sloveniji traju nešto dulje od godinu dana, a u Estoniji, Finskoj, Njemačkoj, Luksemburgu i Nizozemskoj oko dvije godine.
Dvije do tri godine trajanje je ugovora na Cipru, a rekordno dugo, preko tri godine traju na Malti i u Hrvatskoj.
Europska centralna banka predviđa da će u razdoblju od 2023. do 2025. rasti i ukupni fond plaća u javnom sektoru za 14,3 posto u usporedbi s prosječnom javnom plaćom koja će rasti za 12,4 posto u te tri godine što sugerira i nova zapošljavanja.
ECB upozorava da će razlike među zemljama u rastu plaća biti velike, a posebno spominje manja gospodarstva s visokom inflacijom poput baltičkih zemalja u kojima će rast plaća biti osjetno manji nego u onim zemljama s automatskom indeksacijom plaća koja već u 2023. godini bilježe iznadprosječni rast javnih plaća poput Belgije i Luksemburga. Za Italiju se predviđa da će zbog trajanja kolektivnih ugovora od naredne tri godine najviši rast plaća biti u 2025.
U ECB-u su zaključili kako je prosječni rast plaća jači u zemljama s višom inflacijom u 2022. godini, viši je također u zemljama s automatskom indeksacijom, a zemlje s visokim razinama državnog duga suzdržanije su u povećanju plaća javnom sektoru.
