KUNA OTIŠLA U POVIJEST Hrvatska je kovala novac od 9. stoljeća, imali smo puno različitih valuta, a sad smo se nakon 28 godina oprostili od hrvatske kune
Danas se opraštamo s hrvatskom kunom. Od ponoći službena valuta u Hrvatskoj postaje euro, a kuna odlazi u povijest. Zanimljivo je baš danas stoga podsjetiti se prve domaće valute – kune, ali i povijesti novca na našem području, koje seže još u rimsko doba.
Prva kovnica novca bila je u Sisku, a prije novca valuta je bilo kunino krzno
Prije nekoliko godina HNB je izdao istoimenu knjigu Povijest novca u Hrvatskoj, pa evo nekih zanimljivih detalja iz knjige.
U rudnicima bakra na našem području pronalazilo se je zlata i srebra, pa se je tu novac kovao još u rimsko doba. Kovanica je otvorena u tadašnjoj Sisciji, današnjem Sisku.
Novcem su se Hrvati počeli služiti tek u 9. stoljeću, a prije toga ulogu robnog novca imalo je kunino krzno.
Hrvatska nije imala svoj državni novac u doba narodnih vladara, nego se je u plaćanju služilo bizantskim novcem.
U vrijeme Kraljevine Hrvatske do kraja 11. stoljeća u trgovini se je upotrebljavao najviše bizantski i mletački novac. S križarskim ratovima pojavljuje se i novac različitih njemačkih država, pa je vladala i raznolikost u korištenju novca. No, ipak je i nadalje prevladavalo razmjenjivanje robe.
I na denarima iz 12. stoljeća bila je kuna
Ipak, kovanje novca postao je unosniji posao.
Na području Mađarske novac su počeli kovati Arpadovići, koji su u 12. i 13. stoljeću vladali Hrvatskom. Počeo se je tada kovati i sitan novac zvan denar, težio je jedan gram i izrađen je bio od srebra. Na hrvatskim (slavonskim) denarima nalazila se je na licu kuna.
Denari na našem području nosili su natpis ‘Moneta regis pro Sclavonia’.
Hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. dao je pravo Hrvatskoj kovanja posebnog novca. Kovan je po uzoru na frizatik između 1196. i 1204. i smatra se prvim hrvatskim novcem naziva hrvatski frizatik.
Da je naše područje financijski bilo zanimljivo, svjedoči pronalazak mjere za suhu robu iz 13. stoljeća. Tada je i primjerice u Pakracu djelovala banska kovnica, kasnije premještena u Zagreb, a gdje se je kovao slavonski denar.
Vrste tog novca bile su denar, obol ili poludenar te bagatin kao najsitniji novac.
Split imao srebrnjake s likom svetog Dujma
Kralj Ludovik I. Veliki zabranio je u 14. stoljeću kovanje banovaca, no pretpostavlja se da se je kovanje nastavilo do početka 15. stoljeća.
Splitska komuna je sredinom 13. stoljeća kovala srebrni novac, primjerice bagatin, a u 14. stoljeću kuje ga s likom sv. Dujma.
Dalmacija je pod venecijanskom upravom bila do 1797. godine pa je u tom razdoblju i službeni novac u Dalmaciji bio venecijanski. Odobrenje je za kovanje vlastitog novca dobiveno je za Split, Šibenik, Zadar, Hvar i Trogir.
U 14. stoljeću uveden je zlatan novac floren čija je vrijednost ovisila o cijeni zlata. Kasnije je odlučeno da jedna zlatna forinta ima vrijednost 150 srebrnih ugarskih denara, što je i u drugoj polovici 16. stoljeća potvrdio Hrvatski sabor.
U 16. stoljeću na našem području prodire austrijski novac i tako traje do 1918. godine. Od 16. stoljeća pa do vladavine kralja Franje Josipa I. u našim je krajevima od iznimne važnosti bio novac talir.
Prve papirnate novčanice u 18. stoljeću u gradu Pagu
Nakon Francuske revolucije počinje masovnija uporaba papirnatog novca u Habsburškoj Monarhiji.
U 18. stoljeću počelo je i emitiranje vrijednosnih papira, banko cedulje kao beskamatne obveznice bile su i prve papirnate novčanice.
Potkraj 19. stoljeća Austro-Ugarska je dobila jedinstvenu valutu krunu. Grad Pag je 1778. izdao svoj papirnati novac i to je naša najstarija novčanica.
Zanimljiv je detalj iz početka 16. stoljeća o odredbi o krivotvorenju novca. U Iločkom statutu stajala je odredba o krivotvorenju i zahtjev da se počiniteljima oduzme život.
Dubrovačka Republika je izdavala puno novca i imala je svoju kovnicu. Osnovna jedinica za srebrni novac bio je dinar ili dinarić, mala bakrena kovanica, minca ili mjed bila je osnovna jedinica za bakreni novac, a 30 bakrenih minca vrijedilo je jedan srebrni dinar.
Prva banka u Zagrebu 1846., a burza već 1907. godine
- u Zagrebu je osnovana Prva hrvatska štedionica, a kasnije se osnivaju i banke i štedionice po drugim gradovima.
Prva burza u Zagrebu osniva se 1907.
Nakon 1918. godine nastupila je hiperinflacija, a Kraljevina SHS nije imala jedinstvenu valutu.
U Hrvatskoj je do 1923. kruna bila platežno sredstvo, iako su još godine 1920. krunske novčanice zamijenjene dinarsko-krunskim novčanicama.
Iste godine Narodna banka postaje vodeća financijska institucija zadužena za tiskanje novca.
U NDH imali smo kunu, a poslije jugoslavenski dinar
Godine 1924. donesena je odluka o puštanju u promet kovanice zlatnika i dinara. Kriza započeta 1931. godine utjecala je na financijski sustav i vrijednost dinara.
Proglašenjem Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine jugoslavenski dinari na našem području zamijenjeni su hrvatskom kunom.
Nakon rata dinar postaje sredstvo plaćanja, a nekoliko godina nakon raspada SFRJ, Hrvatska u svibnju 1994. godine uvodi kunu.
Kuna neće dočekati 30. rođendan jer ćemo je nakon 28 godina u optjecaju zamijeniti eurom.
Hrvatska ulazi u monetarnu uniju 20 zemalja koje koriste valutu euro.
