NAJVRIJEDNIJA KOVANICA NA SVIJETU: Plaćena je 15,5 milijuna eura, ne zna se tko joj je vlasnik
Izgleda da je svaka dobra numizmatička priča začinjena zrnom kriminala. To svakako vrijedi za priču o najskupljem zlatniku na svijetu koji je jednom bio službeni novac, a danas je, piše portal Numizmatika NET primjerak zlatne kovanice koja od 2021. godine drži rekord kao najskuplja kovanica ikada prodana na numizmatičkom tržištu.
Prvi put prodan za 7,6 milijuna dolara
O zlatniku iskovanom 1933. godine u SAD-u vrijednosti 20 dolara koji se danas naziva “1933 Double Eagle” (eng. dvostruki orao), njegovoj turbulentnoj povijesti, vještim lopovima, ali i spretnim diplomatima, zagriženim istražiteljima i strpljivim sucima zahvaljujući kojima se spasio od uništenja topljenjem i dosegao astronomsku vrijednost dinamično govori urednik NumizmatikeNET Zlatko Viščević, riječki numizmatičar s više od tri desetljeća iskustva u toj branši.
“Put kovanice do numizmatičkog tržišta započeo je jednom krađom da bi uz niz pravnih i pravosudnih peripetija u koje je bila umiješana američka tajna policija, jedna okrunjena glava i niz drugih aktera, na kraju ipak bio legaliziran i prodan čak dva puta na aukcijama za rekordne iznose”, ističe Viščević.
Prvi je put na aukciji 2002. godine koju je održala numizmatička tvrtka Stack’s Bowers zlatnik je prodan za 7,59 milijuna dolara.
“U tom je trenutku bio najskuplja kovanica na svijetu, a kupac je 20 godina ostao gotovo anoniman”, kaže Viščević. Ipak, u ožujku 2021. New York Times razotkriva da je kupac milijunske kovanice, Stuart Weitzman, bogataš u biznisu s cipelama. Weitzman je, prepričava Viščević nakon dugo godina odlučio zlatnik prodati putem aukcijske kuće Sotheby’s.
Zašto je zlatnik star 90 godina toliko vrijedan?
Tako je u lipnju 2021. zlatnik službenog naziva Saint Gaudens Double Eagle iz 1933. je prodan za rekordnih 18,87 milijuna dolara, za tadašnjih 15,5 milijuna eura.
“Sretni novi vlasnik ovog rariteta još uvijek nije poznat javnosti”, kaže Viščević.
No, što zlatnik star gotovo 90 godina nominalne novčane vrijednosti od 20 dolara čini toliko vrijednim?
U vrijeme kada je iskovan, a kada se u svakodnevnom platnom prometu koristio srebrni i zlatni novac, Double Eagle je bio dio posljednje serije takvih kovanica. Bilo je to vrijeme “zlatnog standarda”, kada se vrijednost valuta određivala u odnosu na vrijednost zlata, ali i vrijeme poznato kao Velika depresija, najdugotrajnije razdoblje gospodarske krize koje je započelo 1929. godine i dovršeno je tek s okončanjem II. Svjetskog rata.
U tom turbulentnom vremenu ranih 1930- tih godina u SAD-u su u opticaju bile zlatne kovanice od 2 i pol dolara, 5 dolara, 10 dolara i 20 dolara.
Viščević tumači kako je kolokvijalni naziv za kovanicu od 10 dolara bio „eagle“ (engl. „orao“). Taj naziv potječe od orla koji je bio prikazan na licu ovog zlatnika. U skladu s time, zlatnik od 2 i pol dolara se nazivao „quarter eagle“,(četvrt orla) onaj od 5 dolara „half eagle“ (pola orla) , a onaj od 20 dolara „double eagle“(dvostruki orao) i on je dobio ime Saint-Gaudens Double Eagle po autoru likovnog rješenja na kovanici Augustusu Saint – Gaudensu, američkom kiparu.
Nikad nije pušten u opticaj
No, posljednja iskovana serija “Dvostrukog orla” iz 1933. godine koja je se sastojala od čak 445.500 zlatnika nikad nije puštena u opticaj. Zbog bankarske krize koja je uslijedila nakon sloma newyorške burze 1929 godine pa do 1933 propalo je 40 posto američkih banaka.
Američka je vlast krizi odlučila stati na kraj ukidanjem zlatnog standarda što je podrazumijevalo povlačenje iz opticaja zlatnog i srebrnog kovanog novca, a tajming je bio takav da je serija otkovana 1933. zaustavljena na izlaznim vratima iz kovnice te je naređeno njezino uništenje topljenjem. Službeno, sačuvana su samo dva primjerka za muzej.
Pod predsjedničkom palicom Franklina Delana Roosevelta američka je vlast ukidanjem zlatnog standarda nastojala spriječiti odljev zlata iz zemlje pa su sve zlatne kovanice izgubile status novca, sve zlatnike, poluge i certifikate s podlogom u zlatu ljudi su morali prisilno zamijeniti za papirnate dolare koji više nisu imali pokriće u zlatu.
“Tek je 1974. godine ponovno dozvoljeno posjedovanje monetarnog i investicijskog zlata”, napominje Viščević.
No, zahvaljujući smjelosti pretpostavlja se Georgea McCanna, blagajnika u američkoj kovnici u Philadelphiji numizmatičko je tržište doživjelo priču za prepričavanje generacijama.
Ukrao ih blagajnik banke
“Pretpostavlja se da je blagajnik zlatnike otkovane 1933 ukrao i zamijenio ih istim zlatnicima iz ranijih godina koji su potom otopljeni. Broj zlatnika je odgovarao količini pretopljenih zlatnika, tako da nitko isprva nije posumnjao da se radi o krađi”, kaže Viščević.
Ukradeni su zlatnici našli put do numizmatičkog tržišta preko philadelphijskog zlatara Israela Switta s kojim je McCann uspostavio kontakt. Switt ih je dalje preko svojih kanala prodavao zainteresiranim kolekcionarima i trgovcima numizmatikom.
“Ti rijetki zlatnici su bili na numizmatičkom tržištu čak 11 godina, a jedan se primjerak pojavio na aukciji Stack’s Bowers 1944. godine, što je primijetio jedan istraživački novinar i zainteresirao se za porijeklo kovanice”, kaže Viščević.
Novinarsku pažnju privukla je činjenica da službeno postoje samo dva primjerka takvog novčića i da su oba u muzeju. Tako je otkrivena krađa tada već 11 godina stara, nakon čega se u ožujku 1944. godine u istragu uključuje američka Tajna služba koja uspijeva locirati i zaplijeniti 7 primjeraka kovanica. Sve su uništene u kovnici novca.
Godinu dana kasnije našli su još jedan novčić te i njega uništili, a odvažili su se i na uhićenje blagajnika i njegova pomoćnika Israela Switt-a koji je priznao preprodaju devet zlatnika, ali je tvrdio da se ne može sjetiti odakle mu oni. Dvojac je ostao na slobodi zahvaljujući zastari, a istražitelji su deveti zlatnik pronašli 1952. godine i poslali ga na uništenje te istu sudbinu zacrtali svim ostalim zlatnicima koje se pronađe.
Uloga egipatskog kralja Farouka
Međutim, egipatski kralj Farouk, strastveni kolekcionar i numizmatičar nadigrao je američke službe i institucije. Svojoj bogatoj zbirci od čak 8,5 tisuća predmeta želio je dodati famozni američki novčić. U veljači 1944. godine jedan je došao do njega i on ga je uredno platio.
“Za taj je zlatnik koji je nekako ‘umakao’ predanom radu američke takne službe u Teksasu gdje ga je egipatski kralj našao kod jednog trgovca uredno zatražena izvozna dozvola. Ministarstvo financija odobrilo je izvoz zlatnika svega nekoliko dana prije nego što je utvrđeno da su zlatnici ukradeni iz Philadelphijske kovnice”, objašnjava Viščević.
Dakle, prije nego su sva ostala njegova ukradena ‘braća’ osuđena na topljenje, jedan je Double Eagle iz 1933. s urednom papirologijom otputovao u Egipat. Farouk ga nije htio vratiti iako su američki diplomati nastojali doći do novčića, a kada je 1952 egipatski kralj svrgnut u državnom udaru njegove su dragocjenosti završile na javnoj dražbi.
“S drugim kovanicama, na aukciji je ponuđen i Double Eagle iz 1933., Vlada SAD-a je ponovno zatražila povrat zlatnika, a nova egipatska vlada je pristala na taj zahtjev. Međutim, zlatnik je u međuvremenu nestao i izgubio mu se svaki trag”, prepričava Viščević kako je zlatnik izvjesno je, drugi put ukraden ili prodan a da je to američkim vlastima prešućeno.
Puno desetljeća kasnije, 1996. u hotelu Waldorf-Astoria u New York-u, agenti američke Tajne službe uhitili su britanskog trgovca numizmatikom Stephena Fentona i kod njega su pronašli zlatnik Double Eagle iz 1933.
Samo jedan zlatnik proglasili zakonitim
“Tijekom istrage Fenton je tvrdio da je taj primjerak došao iz zbirke kralja Farouka. Međutim, to se u praksi nikako nije moglo provjeriti ni potvrditi”, kaže Viščević međutim tumači da su kaznene optužbe protiv Fentona naknadno odbačene, ali se on za vlasništvo nad novčićem morao boriti na sudu u građanskoj parnici.
Spor je završen tek 2001. godine nagodbom. Prema nagodbi, vlasništvo nad zlatnikom je vraćeno vladi SAD-a, s time da će se zlatnik prodati na javnoj dražbi, a vlada SAD-a i Fenton će podijeliti dobiveni novac po pola.
Ministarstvo financija SAD-a je donijelo posebnu odluku kojom je Double Eagle iz 1933. ponovno proglašen zakonskim sredstvom plaćanja, a sve kako bi se mogao legalno prodati na aukciji.
Međutim, legaliziran je samo taj jedan primjerak. Naime, američke su vlasti 2005. Pronašle još deset Double Eagle zlatnika i to kod nasljednika obitelji Israela Switta koji su ih dobrovoljno vratili, no ipak je došlo do sudskog spora u kojem je presuđeno da zlatnici pripadaju državi.
Stoga, kovanica 1933. Double Eagle vrijedna je milijune eura zato što postoji samo jedna s kojom se može legalno trgovati i lani je prodana za gotovo 15,5 milijuna eura.
“Prema tome, kada bi se pojavio neki „sretnik“ koji bi eventualno pronašao još jednu ovakvu kovanicu, od toga ne bi imao nikakve koristi. Taj primjerak bi mu istog trenutka bio oduzet i pretopljen, kao što je to učinjeno i s ranije zaplijenjenim primjercima”, kaže Viščević te naglašava kako postoje i zlatnici od 20 dolara Saint-Gaudens iz ranijih godina, ali na numizmatičkom tržištu ne postižu ni približno tako veliku vrijednost.
“Ovaj najskuplji zlatnik na svijetu i njegova velika cijena svakome upada u oči. No, pored njega postoji niz drugih zlatnika na svijetu koji mogu biti vrlo vrijedni i imati značajnu numizmatičku vrijednost. Zato je uvijek dobro prekopati malo po starim ladicama, ormarima, tavanima, jer se nikad ne zna što se sve može pronaći, a može biti vrijedno”, zaključuje Viščević
