INTERVJU TJEDNA: Slobodan Školnik: Tko je konkurentan u kuni bit će konkurentniji u euru, a tko nije konkurentan u kuni ni euro mu neće pomoći!
Sa Slobodanom Školnikom, predsjednikom uprave Emmezete, jednog od najvećih igrača na tržištu namještaja uvijek je zanimljivo razgovarati. O čemu god da se razgovor vodi, on će u njemu plivati uzvodno odan svojoj stalnoj misiji mijenjanja zadanog pogleda na temu.
Na konferenciji Eurotransformacija Hrvatske u organizaciji specijaliziranog portala euro.dnevno.hr i Motus Media grupe Školnik je sudjelovao na panelu poduzetnika gdje je iskoristio priliku da više puta naglasi kako ne treba očekivati nikakve probleme niti poteškoće prilikom uvođenja eura. Razgovarali smo dok je putovao u Italiju za čije je tržište jedno vrijeme bio zadužen upravljajući talijanskom podružnicom Conforame dok je Emmezeta bila njezin dio. Emmezeta je lani prodana poljskom maloprodajnom ‘Uradi sam’ lancu Mercury Market.
Od Talijana možemo učiti; nije ih uništio euro nego nepostojanje reformi
Kad pitate Talijane za mišljenje o euru, oni će uvijek reći da ih je zajednička europska valuta gospodarski uništila i osiromašila, kako vi to komentirate s obzirom na svoje talijansko poslovno iskustvo?
S jedne strane nisam makroekonomist, s druge strane dojam koji ljudi imaju ne mora biti točan, a ja općenito ne volim komentirati kukanje. Italija je usvojila euro i to ju je uništilo. Austrija je usvojila euro i od tada je udvostručila svoju ekonomiju. Njemačka je uvela euro i u posljednjih 20 godina sačuvala i razvijala svoju autoindustriju. Velika Britanija nikad nije uvela euro i sva im je autoindustrija propala.
Što nam to govori o Italiji i euru?
Pa to da lira ne bi promijenila činjenicu da Talijani više ne znaju kako napraviti konkurentan automobil. Iako su nekad imali snažnu autoindustriju, danas zaostaju i u dizajnu i u tehnološkim performansama. Nekad su imali sjajnu industriju mode i namještaja, a kada su se te industrije počele seliti u zemlje jeftine radne snage to su uspjeli nadoknaditi samo djelomično drugim industrijama.
Gospodarski su zapeli, a imaju jednu neugodnu okolnost da su loši u stranim jezicima pa su zbog toga imali problema u integraciji unutar Europske unije, a ne zbog eura kao valute. Smisao Europske unije je u tome da i mi kao i Talijani danas poslujemo na tržištu od 450 milijuna ljudi, to je naše i njihovo domaće tržište. Kako njih danas ne bi ni na koji način spasila lira tako niti nas neće uništiti euro, a nije ni njih. Danas su Talijani nezadovoljni iz sličnih razloga iz kojih smo i mi nezadovoljni i možemo puno od njih naučiti.
Što je nama i Talijanima zajedničko?
Rigidan zakon radu, sporo pravosuđe, epilog s kakvim završavaju radni sporovi na sudu, preveliki i neefikasan javni sektor, praktično sve iste boljke kakve i mi imamo i koje će nam ostati potpuno iste nakon što uvedemo euro kao što su ostale i Talijanima i zato je na panelu konferencije Euroransformacija Hrvatske Andrej Grubišić rekao pravu stvar kad je naglasio da je uvođenje eura sporedna tema, a reforme gospodarstva su prioritetna tema. Povećanje produktivnosti rada nam je važno bilo da nam je valuta euro bilo da je kuna, jer produktivnost rada u Hrvatskoj zaostaje za rastom plaća.
Pitam se kako to žito zna kada treba poskupjeti….
Zašto produktivnost rada zaostaje?
S jedne strane zbog tehnologije upravljanja i manjka investicija, a s druge strane uzročnik je sigurno okolina, nesposoban javni sektor, rigidan zakon o radu. Nevjerojatno je kako ljudi i danas mogu vjerovati da ih rigidan zakon o radu štiti od nečega. U SAD-u je radno zakonodavstvo fleksibilno i u uspješnim godinama kada nema krize tri puta više ljudi samoinicijativno daje otkaz nego što ga dobiva. Mi u Hrvatskoj vabimo i mamimo zaposlenike, lovimo ih kao divlje zvijeri i molimo ih da dođu raditi jer nedostaje ljudi, fleksibilnije radno zakonodavstvo ni jednom radniku ne bi donijelo nikakvu štetu.
Ali inflacija nam svima nanosi štetu, je li volumen prodaje već počeo padati i kada rast cijena postaje neprofitabilan?
Baš se vozim po Sloveniji, prolazim pokraj polja žita i pitam se kako žito zna da treba poskupjeti, a raste jednako kao i uvijek.
Rasti će uz skuplje gnojivo…, ali koštat će maksimalno koliko ljudi mogu platiti, može li tržište samo zaustaviti inflaciju i kada dođe trenutak da više ne možete dizati cijene zbog pada volumena prodaje iako rastu ulazni troškovi?
Dilema je za trgovca uvijek ista bez obzira na inflaciju. Uvijek želite postići najveću moguću cijenu. Inflacija koju imamo sada nije ništa posebno. Istina je da rastu ulazni troškovi i to je prilika za neke koji mogu da ne podižu cijene i zadrže tržišni udio ili da ga čak i povećaju zato što zahvaljujući zaradi u proteklim razdobljima mogu izdržati da posluju bez dobiti ili uz gubitke. Za svaku je kompaniju odgovor na pitanje različit, neke će propasti u ovoj krizi, neke će iz nje izaći jače, to je uvijek tako.
Euro ćemo uvesti bez problema, ne treba dizati paniku
Pandemija je već naštetila bilancama i rezervama mnogih kompanija …
Je, ali nije svih. Veliki dio maloprodaje je fantastično radio tijekom pandemije, poput maloprodaje hrane ili sektora ‘uradi sam’, ali nekima je zaista bilo teško kao avionskoj industriji, turizmu, prijevozu općenito, ali to opet nije ništa neobično, uvijek je nekome dobro nekome nije, netko uspijeva, netko ne uspijeva, a jedno je uvijek isto – svi stalno pratimo tržište i gledamo kako da po što boljoj cijeni za nas prodamo i da kupac bude zadovoljan.
Vratimo se na produktivnost. Može li se ona povećati djelovanjem na nju sa strane tehnologije upravljanja i povećanja investicija?
Može na može na individualnim primjerima, ali na razini Hrvatske u cjelini ne može jer je za financiranje neefikasne okoline potreba značajna razina prihoda. Naš je problem prilično jasan, mi moramo Hrvatsku napuniti ljudima ima nas 3,8 milijuna s negativnim prirodnim prirastom, a to znači da za manje od stotinu godina u Hrvatskoj više neće biti domicilnog stanovništva. Prosječan građanin Hrvatske ima 43 godine i razmišlja o odmoru i mirovini, prosječan građanin Turske ima 25 godina i razmišlja o proizvodnji i stvaranju to su nepromjenjive činjenice, rješenje je u dovođenju novih ljudi u Hrvatsku.
U međuvremenu uvodimo euro, što očekujete da će biti najizazovnije u tom procesu?
Ništa neće biti izazovno i svaka galama oko toga je nepotrebna. Uvesti ćemo euro, podnijet ćemo taj trošak junački i patriotski. Lakše je zamijeniti kunu eurom nego pobijediti Francusku u nogometu, a to nam je uspjelo. Euro će nam donijeti samo koristi, neće biti valutnog rizika, nećemo morati preračunavati valute u poslovnim izvješćima, turizmu će biti lakše jer ljudi ne vole kada moraju mijenjati novac… a što se kompanija tiče tko je konkurentan u kuni bit će konkurentniji u euru, a tko nije konkurentan u kuni ni euro mu neće pomoći.
Niti razdoblje dvostrukog opticaja kada se prvih 15 dana siječnja iduće godine bude plaćalo u dvije valute neće biti izazovno?
Neće. Jednostavno se može plaćati karticama i onda izbjegnete probleme s povratom novca u drugoj valuti.
U Hrvatskoj se ne može proizvoditi jer nema radnika
A što je s obukom zaposlenika, govori se da je to zahtjevan proces
Nije. Važno je da ljudi u pozadinskim uredima koji sve to moraju pripremiti znaju što rade, a znaju jer su to ljudi koji uvijek imaju kompleksne zadatke pa će riješiti i ovaj kompleksan zadatak. Prodajno osoblje u salonima i na terenu ne treba posebne treninge, svi znaju za euro i lako će se uklopiti u novo stanje.
Ipak bi moglo biti napeto i stresno …
Tko može izdržati hrvatsku birokraciju može izdržati sve, a ne samo promjenu valute.
Shvatila sam, ništa nije teško. No, na konferenciji Eurotransformacija Hrvatske govorili ste da bi neki proizvodi koji su volumenski veliki, a cijenom jeftini zbog poskupljenja kontejnerskog prijevoza mogli poskupjeti i do 100 posto, o kojim je proizvodima riječ?
O velikim komadima jeftinog namještaja i ti će se proizvodi prestati dopremati iz Kine i već se nadomještaju proizvodnjom u istočnoj Europi, u Poljskoj, Makedoniji, Srbiji, Rumunjskoj gdje je proizvodnja povoljnija nego u Kini.
A u Hrvatskoj, može li se kod nas proizvoditi?
Ne. Nema radnika. Ono što sam ranije rekao, treba dopremiti ljude u ovu zemlju.
