Nema više Eu(ro)forije, ali 74 posto građana iz eurozone misli da je euro dobar za Europsku uniju!
Konzultant u financijskom sektoru Alan Guiney, Irac s adresom u Njemačkoj, tvrtkom ONE Corporate u Luxemburgu i poslovanjem u brojnim zemljama u kojem sudjeluje i jedna hrvatska tvrtka bio je, kaže, prije 20 godina vrlo entuzijastičan kada je Irska zamijenila svoju funtu za euro. Radovalo ga je to, radio je za američku banku u Irskoj, a euro je trebao donijeti jednostavnije i jeftinije poslovanje u zemljama koje su ga implementirale, povećati njihovu koheziju, ojačati njihova gospodarstva, smanjiti inflaciju, pojeftiniti kredite, privući strane investicije i povećati ukupnu stabilnost.
– Imali smo problem koji se sada pojavljuje u Hrvatskoj. Mnogi Irci su bili jako emotivno vezani za irsku funtu jer nam je predstavljala dio nacionalnog identiteta budući da se naša funta potpuno odvojila od britanske valute svega 20 godina prije uvođenja eura i simbolizirala je irsku neovisnost pa je ljudima bilo teško odreći je se – kaže Guiney tumačeći kako nije bilo sasvim jednostavno uvjeriti Irce u dobrobiti eura.
Kuna je uz zastavu i himnu dio nacionalnog identiteta
Za Hrvate je kuna također simbol nacionalnog identiteta, uz zastavu, grb i himnu pa i profesor Zvonimir Galić s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu kaže kako se može očekivati da će za dio građana uvođenje eura predstavljati još jedan dokaz odustajanja od nacionalnog suvereniteta i stoga izvor nezadovoljstva.
– Istraživanja provedena u usporedivim zemljama, primjerice u Slovačkoj pokazala su da se izraženija nezadovoljstva mogu očekivati kod ljudi koji su siromašniji, stariji i manje obrazovani jer će oni odjednom iskusiti neke od navedenih nedostataka, a neće im tako brzo biti posve jasne prednosti koje se najavljuju u budućim godinama – kaže Galić.
Iskustva građana Eurozone su prema anketi Eurobarometra iz 2018. godine pozitivna. Dvije trećine građana (64 posto) misle da je euro dobar za njihovu zemlju, tri četvrtine (74 posto) smatraju da je euro dobar za Europsku uniju, a to je bio i najveći postotak od kad se pitanje počelo postavljati 2004 godine. Međutim, dvije trećine (69 posto) građana eurozone smatra kako je potrebno više ekonomske koordinacije.
Iako je ljudima lakše poistovjetiti se s nacionalnim identitetom kad je valuta u pitanju, Guiney ističe kako se već na samom početku kao nedostatak eura mogla istaknuti činjenica da kao zajednička valuta nije utemeljen ni u jednom gospodarstvu iz čega će kasnije u susretu s financijskim krizama i gospodarskim izazovima proizaći problemi.
– Zajednička valuta nam je pojednostavnila poslovanje, banke su tvrtke iz zemalja eurozone počele tretirati povoljnije, a investitori su zemlje eurozone tretirali kao manje rizične i irsko gospodarstvo je na tome profitiralo, a ja vjerujem da će isti učinak euro imati i na hrvatsko gospodarstvo jer će konkurente tvrtke jednostavnije poslovati s tvrtkama u EU i imati povoljniji tretman – kaže Guiney koji radi kao savjetnik financijskih institucija za regulatorna pitanja.
Treba li nam i zajednička fiskalna politika?
Međutim, ističe da uz podršku zajedničkoj valuti ne treba izbjegavati niti negativnu kritiku. Brine ga to što, kako tumači, strukturni problemi zbog kojih Eurozona nije mogla adekvatno odgovoriti na financijsku krizu 2008. godine nisu riješeni. Guiney pritom misli na nadzor nad bankarskim sustavom i regulatornim izvještavanjem banaka, na nadzor nad financijskim tržištima te makroekonomski i fiskalni nadzor.
– Ostao nam je gorak okus u ustima od spašavanja bankarskih institucija u razdoblju dužničke krize koja je eruptirala u Grčkoj jer svima nam je bilo jasno da se spašava poslovanje europskih banaka zbog čega su neki ljudi, Europljani ostajali bez usluga u zdravstvu. Danas je potrebno još raditi na tome da euro bude sposoban izdržati neku novu krizu – kaže Guiney.
Ukratko, dok je prije 20 godina kada su građani 11 članica EU prvi put uzeli u ruke novčanice i kovanice eura u fokusu bila monetarna unija i tješnje povezivanje putem zajedničke valute danas se u Uniji puno važnijom temom smatra utemeljenje te zajedničke valute u europsko gospodarstvo pa se rasprava vodi o temama “središnje fiskalne stabilizacije” i “aktivne fiskalne politike”.
Naime, prvih 20 godina od uvođenja eura pokazalo je, ističe se u nizu stručnih radova, da kombinacija monetarne politike centralizirane na razini europodručja s fiskalnom politikom decentraliziranom na nacionalnoj razini ima svoja ograničenja. Hrvatska planira ulazak u Eurozonu svjesnu tih ograničenja za razliku od zemalja koje su euro usvajale prije 20 godina.
– I dalje sam entuzijastičan oko budućnosti eurozone, samo sam nakon 20 godina iskustva malo ciničniji pa ću reći da neoliberalni pristup uvijek ima onu jednu kap koja nakon nekog vremena nagrize sav napredak koji se ostvari i o tome treba voditi računa – zaključuje Guiney.
