DOLAR I DALJE DOMINIRA Konkurencija nije jače oslabila američku valutu, ali u Hrvatskoj euro caruje i kod izvoza
Američki dolar i lani je bio zastupljenija valuta nego euro, u trgovini zemalja EU s ostatkom svijeta. Kod uvoza u EU dolar je u plaćanjima bio zastupljen s 50 posto, a euro s 42 posto, pokazuju podaci Eurostata.
Irska voli dolare
Naravno, podaci nisu jednaki za sve zemlje.
Pa je tako naša privrženost euru vidljiva i kod trgovine.
Lani je valuta euro u Hrvatskoj kod uvoza iz zemalja izvan EU bila zastupljena s 58,6 posto, a kod izvoza u zemlje izvan EU sa 75,5 posto. Istodobno je dolar bio zastupljen s 26,6 posto kod uvoza i sa svega 13,4 posto kod izvoza.
Najveću zastupljenost eura kod uvoza imala je Slovenija, sa 70,2 posto te kod izvoza sa 88,8 posto. Dolar je u Sloveniji kod uvoza bio zastupljen s 21,7 posto te sa svega 6 posto kod izvoza. Veća zastupljenost eura kod plaćanja bila je i u primjerice, Latvija, Litvi, Mađarskoj, Luksemburgu… No, s druge strane, velik je još broj zemalja gdje je dolar bio zastupljeniji u plaćanju kod trgovine sa zemljama izvan EU.
Pa je tako u Irskoj, kod koje je službena valuta euro, dolar bio gotovo trostruko više zastupljen kod uvoza, a više od četiri puta kod izvoza. Veću razliku imala je Finska, dvostruko više plaćanja u dolaru kod uvoza nego u euru, dok je kod izvoza dolar tek nešto malo više bio zastupljen. Više nego dvostruko kod uvoza plaćalo se dolarom i u Poljskoj. Gotovo dvostruko više valuta dolar bila je zastupljena kod uvoza iz zemalja izvan EU u Rumunjskoj, Malti, Nizozemskoj, Bugarskoj, Češkoj… Na Malti i u Finskoj, kojima je službena valuta euro, plaćanje izvoza je prema zemljama izvan EU također bio zastupljeni u dolaru.
Rast utjecaja BRICS-a slabi utjecaj dolara
Ipak, u odnosu na 2020. godinu, u 2022. udio dolara kao valute plaćanja povećan je za 1 postotni bod, a eura za tri postotna boda.
Veliki udjel dolara povezan je s velikim uvozom nafte, kojom se tradicionalno trguje u američkom dolaru.
Dolar je naime i puno starija valuta od eura. Povijest dolara kao globalne rezervne valute počinje u vrijeme Prvog svjetskog rata, a nakon Drugog svjetskog rata, 1944. godine, predstavnici 44 zemlje potpisali su sporazum po kojem je dolar postao službena globalna rezervna valuta. Povijest eura je starija tek nešto više od 20 godina.
Nedavno su analitičari InterCapitala prokomentirali kako se je od početka ruske invazije na Ukrajinu povećalo korištenje ekonomskih sankcija kao oružja protiv neposlušnih država. Sankcije koje se provode putem američkog financijskog sustava pokazuju koliko ovisnost o dolaru može ugroziti ekonomije zemalja koje se nađu na udaru. Zbog toga, navode, razne zemlje traže alternative američkom dolaru kako bi smanjile ovisnost o njemu, a neke čak razmišljaju o uvođenju vlastitih valuta.
Jedan od ključnih pokazatelja dedolarizacije je rastuća uloga BRICS zemalja (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika) u svjetskoj ekonomiji.
Njihov udio u globalnom BDP-u prerastao je onaj G7 zemalja, što ukazuje na pomak moći s tradicionalnih ekonomskih sila na nove igrače. Kao rezultat toga, ove zemlje postaju sve važniji partneri u međunarodnoj trgovini, čime se smanjuje potreba za američkim dolarom kao globalnom rezervnom valutom.
Američka valuta čini 80 posto svih deviznih transakcija
U Latinskoj Americi, Brazil i Argentina razmišljaju o uvođenju zajedničke valute, što bi im omogućilo smanjivanje ovisnost o dolaru te povećanje regionalnu suradnje.
Ovaj potez mogao bi potaknuti druge zemlje u regiji da slijede njihov primjer i pronađu alternative dolaru. Kako navode, i Kina igra značajnu ulogu u procesu dedolarizacije. Drugo najveće svjetsko gospodarstvo nedavno je odlučilo plaćati uvoz iz Argentine u juanima napuštajući praksu da se trgovina robom plaća u dolarima.
Utjecaj navedenih promjena vidljiv je u postotku svjetskih deviznih rezervi koje se drže u dolarima. Ovaj broj je početkom tisućljeća iznosio preko 70% posto, dok je sa krajem prošle godine pao na otprilike 58%.
Ipak, kao globalna rezervna valuta, dolar se koristi u preko 80% svjetskih deviznih transakcija i više od 50% globalne trgovine. U proteklih 50 godina, konkurencija jednostavno nije uspjela promijeniti tu dominaciju.
Euru nedostaje jaka monetarna politika
Pa tako analitičari InterCapitala objašnjavaju da kada zemlje poput Brazila izvoze robu i akumuliraju dolare, te valute ulaze u domaći bankarski sustav, a lokalna središnja banka upravlja tim deviznim rezervama. Sigurno i likvidno čuvanje dolara često znači ulaganje u američke državne obveznice, koje su sigurne, likvidne i neopterećene kapitalnim kontrolama.
Japanske obveznice su većinom u vlasništvu središnje banke Japana, a europski tržišni sustav karakterizira krhkost monetarne te još uvijek nepostojanje fiskalne unije. Kina, Brazil i Rusija nude kombinaciju kapitalnih kontrola, nedemokratskih sustava i korupcije. Američke državne obveznice dakle nemaju valjanog konkurenta kao globalni instrument za ulaganje deviznih rezervi.
S druge strane, navode, dolarski dug postoji i izvan SAD-a. Razni entiteti izvan SAD-a akumulirali su čak 12 bilijuna dolara duga – razlog je što za financiranje globalnih poslovanja koja prodaju proizvode u američkim dolarima treba izdavati dug u američkim dolarima.
