PREOKRET U BROJEVIMA Migranti će zaustaviti pad stanovnika u eurozoni i pomladiti EU
Posljedice pandemije koronavirusa i priljev migranata imaju i demografski utjecaj na cijelo europodručje. Priljev nove radne snage pod pretpostavkom postupne integracije migranata na tržište rada, a uz minimalan utjecaj na rast plaća i manji izdaci za mirovine dijelom utječu i na rast gospodarstva. Smanjeni izdaci za mirovine procjenjuju se na 0,2-0,3 postotna boda BDP-a europodručja do 2050. godine.
Eurozona će imati 355 milijuna stanovnika
Analitičari Europske središnje banke napravili su analizu o demografskim izgledima za europodručje nakon pandemije koronavirusa i priljeva migranata, a na temelju nedavno objavljenih Eurostatovih demografskih trendova o projekciji stanovništva.
Pandemija i priljev migranata drugačije utječu na demografske izglede europodručja u odnosu na projekcije stanovništva za 2019. godinu.
Predviđa se da će stanovništvo europodručja, uključujući Hrvatsku, porasti s 347 milijuna u 2022. na vrhunac od 355 milijuna u 2041. – četiri godine kasnije nego što se ranije predviđalo. Također su novija očekivanja da će stanovništvo europodručja biti 0,7% veće 2025. i 1,4% do 2050. godine.
Inače, prema ažuriranim projekcijama Eurostata, očekuje se da će se stanovništvo europodručja smanjiti za 4,5% između 2022. i 2100., odnosno za 16 milijuna ljudi manje.
Zbog starenja stanovništva, pad radno sposobnog stanovništva europodručja (osobe u dobi između 15 i 64 godine) bit će izraženiji od pada ukupnog stanovništva.
Očekuje se da će broj ljudi u radnoj dobi pasti za 19%, s 221 milijuna u 2022. na 180 milijuna u 2100. To će dovesti do brzog povećanja omjera ovisnosti u starijoj dobi, s 34% u 2022. na oko 51% 2050. godine i 60% 2100. godine – odnosno od jedne starije osobe na tri radno sposobne osobe 2022. godine do nešto manje od dvije starije osobe 2100. godine.
Bolji demografski trendovi
Najveći dio revizija demografskih trendova pripisuje se mnogo jačoj neto imigraciji, iz Ukrajine i drugih zemalja, a koja bi se, prema očekivanjima, mogla normalizirati do 2025. godine, ali i dalje malo iznad razine procjena iz 2019. godine. S obzirom na to da je većina migranata radno sposobna, to bi trebalo ublažiti demografske pritiske na ponudu radne snage i javne financije. U isto vrijeme, pandemija je značajno povećala stopu smrtnosti u zemljama eurozone, osobito među starijim osobama.
Uzmu li se u obzir ta kretanja, predviđa se da će se omjer ovisnosti u starijoj dobi poboljšati za 0,6 postotnih bodova do 2025. i 1,4 postotna boda (na 51%) do 2050. u odnosu na projekcije iz 2019. godine.
Zato se i očekuje da će poboljšani demografski izgledi u odnosu na projekcije iz 2019. godine imati određeni pozitivan utjecaj na izglede rasta europodručja u sljedećih 30 godina.
Izvješće o starenju stanovništva za 2021. predviđa da će se rashodi povezani sa starenjem – javni izdaci za mirovine, zdravstvenu skrb, dugoročnu skrb i obrazovanje – povećati za 2,4 postotna boda prema referentnom scenariju, s oko 24,6 % BDP-a europodručja u 2019. na više od 27% u 2050. godini.
Nužne reforme mirovinskog sustava i tržišta rada
Porast je uglavnom posljedica izdataka za zdravstvo i dugotrajnu njegu, dok su povećanja izdataka za mirovine obuzdana kao rezultat prošlih mirovinskih reformi, uključujući mjere kojima se smanjuje omjer naknada i povećava dob za umirovljenje.
Viša stopa smrtnosti uzrokovana pandemijom imala je kratkoročne negativne posljedice, ali će smanjiti buduće potrebe za zdravstvenom i dugotrajnom njegom, jer je prvenstveno pogodila stariju populaciju. Istodobno, migracija radno sposobnih ljudi u države članice EU-a poboljšava omjer ovisnosti u starijoj dobi i smanjuje pritisak financiranja na mirovinske sustave.
Ipak, zaključak je, sve manje i sve starije europsko stanovništvo i dalje predstavlja značajne izazove za gospodarstvo europodručja.
Reforme tržišta rada i mirovinskog sustava trebale bi biti usmjerene na povećanje stope sudjelovanja radne snage. Istodobno, vlade bi trebale ubrzati tehnološki napredak i digitalizaciju, u skladu s politikama utvrđenim u nacionalnim planovima oporavka i otpornosti.
Veći rashodi povezani sa starenjem i niža porezna osnovica u radno sposobnom stanovništvu vjerojatno će predstavljati sve veći pritisak na javne financije. Konkretno, zemlje koje već imaju osjetljive javne financije trebale bi se suzdržati od povlačenja prošlih mirovinskih reformi koje su značajno pridonijele poboljšanju održivosti njihovih mirovinskih sustava. Ponovna izgradnja fiskalnih zaštita koji su se smanjili tijekom pandemije i energetske krize doprinijele bi pokriću sve većih troškova zdravstvene i dugotrajne skrbi, zaključuje se.
