U OSVIT IZBORA Eurozona se pita što će s Italijom? Zemlju koja grca u dugovima vodit će oštra desničarka Giorgia Meloni
A što ćemo s Italijom?, pitanje je koje se lako može zamisliti kako odjekuje u svakom razgovoru lidera eurozone i Europske centralne banke (ECB). S dugom od 150 posto bruto domaćeg proizvoda talijansko je gospodarstvo prva žrtva podizanja referentnih kamatnih stopa za eurozonu, čeka se njezino potonuće u recesiju i potom u dužničku krizu koja bi se mogla preliti na cijelu eurozonu.
Talijanske obveznice na rasprodaji
Talijanske obveznice se rasprodaju, prinos na njih se približava 4 posto i dva je postotna boda veći od prinosa na njemačke obveznice. ECB-ovo podizanje kamata odmah je učinilo vidljivim razlike u stabilnosti i snazi europskih gospodarstava.
Na nedjeljnim bi se izborima 25. rujna na vlast u Italiji mogla uzdići Giorgia Meloni, liderica ekstremno desne stranke Braća Italije kojoj su koalicijski partneri Liga Mattea Salvinija i Berlusconijeva Forza Italija, a ona izvjesna kandidatkinja za premijerku nakon ljetnog raspada vlade Maria Draghija koji je Italiju vodio kao ekonomski stručnjak, a ne političar. Giorgia Meloni sa svojom Braćom Italije bila je u oporbi.
Za stol europskim liderima sjeda, ostvare li se anketna predviđanja, Giorgia Meloni, poznata po svojem euroskepticizmu donosi poruku “Manje Europe, ali bolja Europa”.
Tražit će za svoju zemlju ne samo držanje njezina gospodarstva ispod potonuća, budući da ne može pribjeći starom talijanskom receptu devalviranja lire kako bi potaknula izvoz i još jednom prekrila strukturne probleme, nego i smanjivanje poreza i veća izdvajanja za socijalno ugrožene građane što obećaju u političkoj utakmici nadmećući se s fragmentiranom ljevicom.
Italija ovisna o ruskom plinu
No, nije jasno kako bi to financirala jer se nije o tome jasno deklarirala za razliku od njezina političkog partnera Salvinija koji zagovara rast deficita nacionalnog proračuna.
Italija je značajno ovisna o ruskom plinu, njime snabdijeva 40 posto svojih potreba, a jedan od razloga zbog kojih se nakon 18 mjeseci stabilnosti urušila Draghijeva vlast je to što tamošnji političari nisu zadovoljni mogućnostima koje im Europski plan oporavka od krize uzrokovane Covidom 19 daje za potrošnju 200 milijardi eura koje su im namijenjene tvrdeći da je novac usmjeren na sektore u kojima Italija nije konkurentna pa je moguće i pregovaranje o preoblikovanju pravila iako Bruxelles nije sklon pretjerano popuštati Italiji.
Za talijansku ekonomiju se već dugo govori da je prevelika da bi ECB pustila da propadne. Talijansko je gospodarstvo teško 2 trilijuna dolara, deset je puta veće od grčkog koje se raspadalo sredinom prošlog desetljeća. Grčki ples na rubu bankrota tada je snažno uzdrmao eurozonu i pokopao povjerenje u euro, pa sada prevladava uvjerenje da Italiju europska družina neće pustiti na takav ples.
Dug od tri bilijuna dolara
No, talijansko tržište državnog duga od gotovo tri bilijuna dolara, treće je najveće na svijetu nakon SAD-a i Japana, pri čemu analitičari ističu kako je talijanski dohodak po glavi stanovnika jedva nešto veći nego što je bio 1999. godine kada je Italija uvela euro. S te strane održiva je i tvrdnja da je Italija možda prevelika da bi je ECB nastavio spašavati. No, hoće li imati izbora?
Talijansko gospodarstvo u narednim mjesecima ECB može na životu održavati nastavljajući s kupnjom velikih količina talijanskih obveznica kroz novi mehanizam Europske unije zamišljen upravo zato da pomogne zaduženijim članicama da prebrode dizanje kamata s ciljem ispuhivanja inflacije koja je u Italiji u kolovozu iznosila 9,1 posto.
U tome ne bi bilo nikakvog problema da u Njemačkoj centralnoj banci već nisu postavili pitanje o tome kakve će uvjete Italija morati zadovoljiti da bi se ECB spašavao europskim novcem. Naziru se zahtjevi za mogućom fiskalnom štednjom, reformom javne uprave kao i brojnih talijanskih institucija, pa vlada zabrinutost oko toga kako će se takvi mogući zahtjevi spojiti s političkim obećanjima o poreznom rasterećenju i većim izdvajanjima za siromašne, ali i one pogođene energetskom krizom uzrokovanom ratom u Ukrajini i obustavom isporuka plina iz Rusije.
Koliko će dugo trajati Vlada
Talijanska koalicija desnog centra podržala je sankcije Rusiji, istaknuli su kako se međunarodno pozicioniranje Italije neće mijenjati što se odnosi na članstvo u NATO-u i Europskoj uniji, no očekuje se da bi Meloni mogla zauzeti konfrontacijski stav za stolom europskih lidera kada se 2023. godine bude raspravljalo o reformi Pakta o stabilnosti čija su fiskalna pravila još uvijek suspendirana. Italija bi mogla tražiti da ona budu fleksibilnija.
Europska unija ne može na Italiju primijeniti metodu batine koju je primijenila na Grčku prije gotovo deset godina, no neće moći bezuvjetno ispuniti sve talijanske zahtjeve koji će proizlaziti iz nemoći talijanskog gospodarstva da se nosi s rastom kamata.
Zato je pitanje “A što ćemo s Italijom?” jedno od važnijih na europskom dnevnom redu tijekom ove jeseni i zime. U jesen Italija nakon izbora ulazi s puno manje zastupnika budući da je njihov broj sa 630 koliko ih je izabrano na posljednjim izborima smanjen na 400. Smanjen je i broj senatora s 315 na njih 200. U posljednjih 76 godina otkad je nakon II. Svjetskog rata stvorena Republika Italija na njezinom se čelu izmijenilo 67 kabineta vlasti, pa je drugo pitanje – koliko dugo će trajati Giorgia Meloni?
