10 ČINJENICA O EURU: U optjecaju je 27,6 milijardi novčanica koje vrijede 1,5 bilijuna eura
Hrvatska kao 20. članica eurozone u monetarnu uniju staru 20 godina ulazi službeno s prvim danom 2023. godine. Donosimo deset ključnih činjenica o europskoj valuti koju koristi više od 370 milijuna ljudi i koja je i dalje vrjednija od dolara iako joj se posljednjih tjedana po vrijednosti opasno približio.
Jedanaest država odlučilo je uvesti euro još 1999. godine
1. Ekonomska monetarna unija bila je jedna od stalnih ambicija za Europsku uniju od kraja 1960-ih. U Delorsovom je izvješću za uspostavu ekonomske i monetarne unije te europodručja predloženo je pripremno razdoblje u tri faze od 1990. do 1999., a novi ugovor u Europskoj uniji, u kojem su navedene odredbe potrebne za uspostavu monetarne unije, prihvatilo je Europsko vijeće na sjednici održanoj u Maastrichtu u prosincu 1991. godine. Nakon deset godina pripreme, 1999. euro je uveden.
2. Jedanaest država Europske unije uvelo je euro, novu zajedničku valutu, 1. siječnja 1999. Euro je u početku bio elektronička valuta. Euronovčanice i eurokovanice uvedene su tri godine kasnije, tj. 2002. godine. Euro je danas valuta 19 država EU-a od njih 27 i više od 340 milijuna Europljana. Od sljedeće godine Hrvatska će biti 20 članica i brojka korisnika će se povećati za nešto manje od 4 milijuna ljudi.
3. Od 1999. godine eurom se koriste Austrija, Njemačka, Belgija, Nizozemska, Luksemburg, Francuska, Portugal, Španjolska, Finska, Italija i Irska. Grčka euro koristi od 2001., a svih 12 euro od 2002. koristi kao sredstvo plaćanja u obliku novčanica i kovanica. Slovenija je uvela euro 2007., Malta godinu kasnije, isto kada i Cipar, a 2009. Slovačka. Estonija je uvela euro 2011., Latvija 2014., Litva godinu dana kasnije. Uz 19 zemalja koje koriste euro, euro se kao sredstvo plaćanja koristi i u prekomorskim departmanima, teritorijima i otocima koji ili pripadaju državama europodručja ili su povezani s njima. Mikrodržave Andora, Monako, San Marino i Država Vatikanskoga Grada također se služe eurom. Euro je u upotrebi i u Crnoj Gori te na Kosovu, premda to nije službeno dogovoreno. Jedina zemlja koja je tražila izuzeće od uvođenja eura je Danska.
Najviše ima novčanica od 50 eura, njih čak 13,4 milijardi
4. Prvi korak stvaranja Europske središnje banke bila je odluka donesena 1988. godine o stvaranju ekonomske i monetarne unije, odnosno slobodi kretanja kapitala u Europi, zajedničkom monetarnom tijelu te jedinstvenoj monetarnoj politici u državama europodručja. ECB je danas središnja banka 19 država čija je valuta euro. Glavni joj je zadatak održati stabilnost cijena poduzimajući sve kako bi inflacija ostala niska, stabilna i predvidljiva.
5. Konvergencijski kriteriji su uvjet ulaska zemlje u europodručje. Odnosno, zemlja mora ispunjavati četiri uvjeta, imati stabilne cijene, zdrave i održive javne financije, stabilni tečaj i visina kamatne stope.
6. Kada zemlja koja ne pripada europodručju pristupi ERM-u II, njezina nacionalna valuta povezuje se s eurom po središnjem tečaju dogovorenom s državama članicama europodručja, zemljama koje ne pripadaju europodručju, ali već sudjeluju u ERM-u II i s ESB-om, a u tom postupku sudjeluje i Komisija. U svim zemljama, osim Slovačkoj, taj tečaj je ostao i kod uvođenja eura. Vijeće EU-a, otprilike šest mjeseci prije uvođenja eura na preporuku Europske komisije i nakon savjetovanja s Europskom središnjom bankom, donosi odluku o neopozivom fiksnom tečaju po kojem će se nacionalna valuta zamijeniti eurom.
7. U optjecaju je 27,6 milijardi euro novčanica koje vrijede više od 1,5 bilijuna eura. Najviše je onih od 50 eura, kojih ima 13,4 milijardi, a slijede ih novčanice od 20 eura, kojih ima 4,5 milijardi. Novčanica od 100 eura ima dvije milijarde, a isto je toliko i novčanica od 10 i pet eura. Novčanice od 200 eura su rjeđe, a posebno one od 500 koje su se prije tri godine počele povlačiti s tržišta, jer su bile pogodne za kriminalce.
Prvu novčanicu eura dizajnirao je Robert Kalina
8. Novčanice eura su prije devet godina imale novu seriju zbog jače sigurnosti uz novu tehnologiju tiskanja, s obzirom na to da krivotvoritelji brzo usvajaju tehnike za prevaru. Zaštitna obilježja novčanica iz posljednje serije Europa složenija su nego ona iz prve serije pa imaju reljefni tisak, vodeni znak s portretom, hologram s portretom i smaragdnu brojku.
9. Na prvom natječaju za dizajn pobijedio je Robert Kalina, koji je svaki apoen ilustrirao drugačijim arhitektonskim stilom. Mostovi na naličju novčanica ne prikazuju stvarne arhitektonske strukture, samo im nalikuju, a svrha im je bila simbolizirati sve veću povezanost naroda Europe. Druga serija euronovčanica iz 2013. godine zove se Europa jer je na novčanicama portret Europe, lika iz grčke mitologije, a ta serija ima i osvježen izgled i intenzivnije boje u dizajnu samostalnog dizajnera novčanica iz Berlina, Reinholda Gerstettera. U njegovu su dizajnu vizualni elementi zaobljeniji, a mostovi trodimenzionalniji.
Zbog proširenja EU, u novoj seriji naziv Europske središnje banke prikazan je u devet jezičnih varijanti. Naziv valute je uz latinično i grčko pismo napisano i ćiriličnim pismom, zbog ulaska Bugarske. Zemljovid je u drugoj seriji uključio otoke Maltu i Cipar, također dvije nove članice.
10. Na novčanici od 5 eura prikazana je klasična (grčka i rimska) arhitektura iz razdoblja od 8. stoljeća prije nove ere do 4. stoljeća nove ere, na novčanici od 10 eura romanička arhitektura iz 11. i 12. stoljeća, od 20 eura gotička arhitektura iz 13. i 14. stoljeća, a na onoj od 50 renesansna arhitektura iz 15. i 16. stoljeća. Hologram sa satelitima, obilježje koje se nalazi samo na novčanicama od 100 i 200 eura, na vrhu je srebrnaste trake. Kada se novčanica okreće, vidljivi su mali simboli eura koji kruže oko brojke. Kada se novčanica osvijetli, ti simboli postaju jasniji. Na novčanici od 100 eura prikazana je barokna i rokoko arhitektura iz razdoblja od 1600. do 1750. godine, a na onoj od 200 eura željezna i staklena arhitektura iz 19. stoljeća.
