ZAKONODAVCI U KAMENOM DOBU Cijene na bar codu proizvoda ne moraju biti iskazane u dvije valute

Provjeravanje cijena u trgovinama trebalo je biti jednostavno zahvaljujući tome što danas živimo u dobu koje nazivamo digitalnim. Moglo se to raditi putem bar coda. Ipak, Zakon o euru nije u nijednom od njegovih 96 članaka predvidio da bar code mora sadržavati informaciju o cijeni u euru i kuni.

Ministarstvo: Cijena se u dvije valute vidi na etiketi i robi

Nekoliko  informatičara potvrdilo nam je kako ne bi bilo komplicirano programirati aplikaciju, koja bi skeniranjem bar coda proizvoda u par sekundi potrošaču dojavljivala jesu li trgovci ispoštovali zakonska pravila preračunavanja i zaokruživanja cijena u euru.

Potrebno je samo da bar code na proizvodu sadržava informaciju o cijeni u obje valute i nakon što se u srpnju fiksira tečaj konverzije aplikaciji koja bi vrlo efikasno štitila građane od prevare trgovaca ništa ne bi stajalo na putu.




– Barcode proizvoda ne treba sadržavati informaciju u obje valute s obzirom na to da je obveza dvojnog iskazivanja zadovoljena u poslovnom prostoru na etiketi, na robi ili na cjeniku. Do dana uvođenja eura cijena treba biti u kunama, a nakon dana uvođenja eura cijena treba biti u eurima – službeni je odgovor ministarstva gospodarstva i održivog razvoja čije je kormilo nedavno preuzeo ministar Davor Filipović, a koje je zaduženo za tumačenje i provođenje zakona o euru.

To konkretno znači da danas hrvatski potrošači sve režije mogu plaćati skeniranjem bar code-a na uplatnicama, mogu čitati jelovnike restorana na svojim mobitelima, ali neće moći skeniranjem bar code-a dobiti informaciju o tome je li iznos u kunama ispravno preračunat u eure i potom ispravno zaokružen.

Hoćemo li hodati s kalukulatorima, kao Slovenci

– Obveza dvojnog iskazivanja mora biti zadovoljena i na računu. Ukupan iznos računa kojeg potrošač dobiva nakon obavljene kupnje mora biti iskazan dvojno uz isticanje fiksnog tečaja konverzije na računu – ponovili su u Ministarstvu gospodarstva prije nego što su jasno rekli kako bar code proizvoda do kraja ove godine treba sadržavati informaciju o cijeni u kunama, a od 1. siječnja iduće godine o cijeni u eurima.




Iako je digitalizacija danas značajno više ukorijenjena u pore života i poslovanja nego 2007. kada je Slovenija uvela euro izgleda da su hrvatski potrošači za provjeru zakonske točnosti preračunavanja i zaokruživanja prepušteni kalkulatoru baš kao i Slovenci 15 godina ranije, samo zato što zakonodavac smatra da barcode proizvoda ne treba sadržavati informaciju o cijeni u obje valute.

Trgovci ako žele mogu naravno opskrbiti svoje bar codove cijenama u obje valute, ali tada potrošače ne štiti zakon kako se hvali ministar financija, nego trgovci sami.

Dvojne cijene i na opomenama o nepodmirenom dugu

Cijena se iz kuna u euro mora preračunati korištenjem fiksnog tečaja konverzije nakon čega se iznos u euru mora zaokružiti na matematički način.


Primjerice ako neki proizvod košta 6,49 kuna preračunato u eure korištenjem tečaja s kojim Hrvatska trenutačno sudjeluje u europskom tečajnom mehanizmu, a to je 7,53450 kuna za jedan euro cijena proizvoda u eurima će biti 0,861 euro, a na dvije decimale će se zaokružiti tako da iznosi 0,86 eura jer je treća decimala manja od pet, a kad bi bila pet ili više od pet tada bi proizvod mogao koštati 0,87 eura.

Hrvatski zakon o uvođenju eura koji je trenutačno u saborskoj raspravi prema tumačenju Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja ističe obvezu dvojnog iskazivanja cijena roba i usluga na jasan, vidljiv i lako uočljiv način u euru i kuni uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje  u poslovnoj prostoriji na prodajnom mjestu ili na robi odnosno na cjeniku ako se radi o usluzi, na internetskoj stranici, u ponudi ili ugovoru na trajnom mediju, u obavijesti koja se potrošaču daje prije ili tijekom sklapanja ugovora izvan poslovne prostorije i ugovora na daljinu, tijekom oglašavanja u bilo kojem obliku, kojim se nudi prodaja robe ili usluge , u opomeni i drugoj obavijesti o nepodmirenom dugu koja se dostavlja potrošaču, ukupan iznos duga.

 

Pročitajte još