UTRKA ZA ELIZEJSKU PALAČU: Macron nudi jaku EU, a Le Pen jaku Francusku i Europu nacija
Kada je u izbornoj noći francuski predsjednik Emmanuel Macron počeo nabrajati zahvale svojim protukandidatima koji nisu ušli u drugi izborni krug i koristiti velike riječi stopljene u zvučne, ali ničim osobito ispunjene poruke poput onih ‘Nikad više ništa ne smije biti kako je bilo’ ili ‘Pružam ruku svima koji su voljni raditi za Francusku’ jasno je pokazao da treba, pa zato i traži podršku za drugi krug izbora jer mu pobjeda nije sigurna.
Francuzi u drugom krugu predsjedničkih izbora u nedjelju 24. travnja biraju između Macrona koji u drugi krug ulazi sa 27,6 posto podrške birača no suparnica mu je Marine Le Pen, kandidatkinja krajnje desnice koja je osvojila 23 posto glasova i to nakon što je posljednjih dana u anketama njezina popularnost naglo rasla, a Macronova padala.
Macaron i Macron – skupi i sačinjeni od zraka
– Ništa nije sigurno – rekao je Macron koji je gotovo pokazao trunku poniznosti zahvaljujući Jean – Luc Melenchonu, kandidatu ljevice koji s 21 posto glasova nije ušao u drugi krug očekujući podršku njegovih birača. Macron nije omiljen na ljevici, a desnica je okupljena oko Le Pen koja je u trećem pokušaju osvajanja Elizejske palače značajno otupjela svoju desnu oštricu kako bi se svidjela dovoljnom broju birača za ostvarivanje pobjede kojoj nikad nije bila bliže.
Macron još jednom poziva Francuze da progutaju knedlu, začepe nos i glasaju za njega kako krajnja desnica ne bi zavladala zemljom koja se javno ponosi vrijednostima jednakosti, bratstva i slobode. To su napravili prije pet godina, a slično su napravili i prije deset godina. Da bi to napravili još jednom morali bi preboljeti doživljaj Macrona kao predsjednika isključivo bogataškog sloja možda najbolje opisanog u šali u kojoj su francuskog predsjednika usporedili sa slasticom Macaron uz objašnjenje da su među njima dvije sličnosti – oboje su skupi i pretežno sačinjeni od zraka – i predsjednik i slastica.
Tko god pobijedio na predsjedničkim izborima u Francuskoj smatrat će to svojim spektakularnim uspjehom. Macron zato što u posljednjih 20 godina ni jedan francuski predsjednik nije osvojio drugi mandat. Posljednji kojem je uspjelo vladati Francuskom dva mandata biti je Jacques Chirac, a on je za svoj drugi mandat 2002. godine s osvojenih 82,2 posto glasova porazio Jean – Marie Le Pena, oca današnje Macronove protukandidatkinje.
Treća sreća za Le Pen, drugi mandat za Macrona
Pobjedi li za dva tjedna Marine Le Pen i postane prvom predsjednicom Francuske Republike bit će to njezina ‘treća sreća’ i zbog svega što je cijela politička obitelj Le Pen uložila svoje politički istaknute članove nevjerojatan poticaj da ustraje na svojim politikama.
Te politike ne djeluju dobrodošlo u EU. U članicama Europske unije među kojima je i Hrvatska već se tjednima očekuje Macronova pobjeda na izborima koji se opisuju kao događaj koji će definirati tijek francuske, ali i europske politike u sljedećih nekoliko godina. Susret s činjenicom da Macronova pobjeda možda i nije sasvim sigurna u iduća će dva tjedna zagolicati znatiželju Europljanima zainteresiranih za europsku budućnost.
Macron i Le Pen predstavljaju vrlo različite poglede na vanjsku politiku i ulogu Francuske u svijetu. Macron se zalaže za suverenu Europu i želi ulagati u Europsku uniju koju doživljava kao najbolji okvir za obranu francuskih nacionalnih interesa.
Le Pen promiče verziju suvereniteta koja se opisuje radikalno nacionalističkom i podrazumijeva napuštanje vojnog zapovjedništva NATO- pakta te značajne promjene u pozicioniranju Francuske unutar Europske unije. Le Pen zapravo dovodi u pitanje Europsku uniju kakvu poznajemo. Nježnije nego prije, ali za ratne uvjete u kojima se Europa trenutačno nalazi zbog Putinove agresije na Ukrajinu dovoljno radikalno.
Le Pen želi 20.000 carinika na granicama Francuske
Le Pen izaziva temelje EU namjerom raspoređivanja 20 tisuća carinika na granice Francuske koje bi zadužila za kontrolu ulaska i izlaska roba iz zemlje i u nju. Takvim bi potezom dovela u pitanje Schengenski prostor kao područje sasvim slobodnog kretanja ljudi, robe i kapitala.
U jeku nastojanja lidera Europske unije da nekako slože i provedu plan energetske obnove EU i smanje ovisnost o ruskom plinu Marine Le Pen Francuzima je u kampanji obećala napuštanje europskog tržišta struje i ukidanje svih subvencija za proizvodnju struje iz vjetra ili sunčeve energije jer tih šest do sedam milijardi eura godišnje predstavlja veliki teret na računima za struju potrošača. Vjetar i sunce za Marine Le Pen nisu obnovljivi izvori energije već isprekidani.
Postane li predsjednicom Francuske mogla bi se zalagati za ‘Europu nacija’ oživljavajući tako naziv pod kojim je u Europskom parlamentu djelovalo udruženje euroskeptika koje danas u istom europskom predstavničkom tijelu djeluje pod nazivom Europa Slobode i Direktne Demokracije.
Marine Le Pen u aktualnoj kampanji nije spominjala Frexit, izlazak Francuske iz Europske unije, po uzoru na Brexit, no ostavila je vrata dovoljno otvorenima da ga zastupa iz Elizejske palače uspije li ući u nju. Obećala je da će privatizirati javnu televiziju i radio, ali i da će nacionalizirati prometnice.
Cijena energije u Francuskoj skočila 30 posto
Iako je inflacija u Francuskoj niža od prosjeka eurozone i u siječnju je iznosila 5,1 posto u odnosu na 7,5 posto prosjeka eurozone za Francuze je riječ o velikom rastu cijena jer inflacija nije bila tolika od davne 1997. godine. Čak ni niska stopa nezaposlenosti od 7,4 posto ne ublažava nezadovoljstvo Francuza činjenicom da su im cijene energije narasle 30 posto.
Marine Le Pen povezuju Vladimirom Putinom i njegovim izvorima financiranja i to je problem koji su u izbornoj noći na France24 predstavili ‘kataklizmičkim’, rastumačivši ipak njezino stajalište prema Putinu kao nekome s kim ne želi surađivati, ali isto tako ne želi odbaciti suradnju s Rusijom u budućnosti.
Francusku u lipnju čekaju izbori za Narodnu skupštinu, a prema podacima koje je objavio Financial Times politička opcija Marine Le Pen danas pod nazivom National Ralley može računati na 6 od 577 zastupnika što bi nju kao potencijalnu predsjednicu Francuske stavilo u poziciju s kakve bi jako teško provodila svoje zamisli. Na kraju smjer u kojem će Francuska krenuti nakon 24. travnja 2022. ovisi o tome koliko puta se Francuzi mogu ujediniti oko kandidata kojeg ne podržavaju kako bi krajnjoj desnici zapriječili put u Elizejsku palaču.
Macronu bi bilo dovoljno – još samo jednom. Za Marine Le Pen je i posljednji put bilo – previše.
