NAVIKAVANJE NA EURO Je li nam osjećaj isti kad tjestenina Carbonara poskupi za 15 kuna ili za 2 eura?
Kada obavimo posljednji tehnički zadatak vezan uz uvođenje eura kao službene hrvatske valute preostat će nam samo ono najteže – naviknuti se na novo sredstvo plaćanja u zemlji.
Još uvijek razmišljamo u kunama
Trenutačno nam se dvojno iskazivanje cijena koje postaje obvezno od 5. rujna, potom predopskrba i opskrba eurima, punjenje bankomata europskim novčanicama i potom razdoblje dvojnog opticaja u kojem će se od 1. siječnja do 14. siječnja 2023. godine moći plaćati u obje valute čine izazovnim dionicama u pristupanju eurozoni, no kada sve to odradimo čeka nas naoko lak, a zapravo ni malo trivijalan zadatak – navikavanja na svakodnevni život s novom valutom.
Za novac možemo reći da je brojčana vrijednost, no kada s nekom brojčanom vrijednošću dugo živimo tada razvijemo i osjećaj za tu brojčanu vrijednost pa nam je i prije nego to racionalno percipiramo informacija da je litra suncokretova ulja u dvije godine poskupjela sa 8,99 kuna na 18,99 kuna zapravo strašna. Izraženo u eurima riječ je o skoku cijene litre ulja sa 1,19 eura na 2,52 eura, što se na prvi pogled budući da naš osjećaj za brojčanu vrijednost novca još uvijek ‘razmišlja u kunama’ naoko ne čini toliko strašna iako je strahota poskupljenja potpuno jednaka.
Upravo zbog potrebe sa se građani naviknu na svakodnevni život s novom valutom, dvostruko iskazivanje cijena proteže se na cijelu 2023. godinu tijekom koje će se dok plaćamo u eurima sve cijene izražavati i u kunama kako bi se naš osjećaj za vrijednost novca prilagodio novim okolnostima.
Zbog inflacije teže pratiti poskupljenja u eurima
Kroz cijeli taj proces građani Hrvatske prolaze u vremenu za više generacija nezapamćene inflacije pa će i praćenje cijena i mogućih daljnjih poskupljenja biti kompleksnije.
Rast cijena više nikome nije iznenađenje i malo tko propituje opravdanost toga rasta, no nastavi li se pritisak inflacije i u idućoj godini morat ćemo ga pratiti u novoj valuti. Zato ovdje prikazujemo poskupljenje jelovnika jednog zagrebačkog restorana izvan centra grada dostupnog građanima prosječne platežne moći u eurima kako bi olakšali navikavanje novu valutu i potaknuli razvijanje osjećaja za promjenu vrijednosti u euru umjesto u kuni.
Prosječna plaća u hrvatskom gospodarstvu isplaćena u euru iznosit će u siječnju iduće godine 1.009 eura ili možda nešto više od toga, a mi smo izračunali kakve cijene u zagrebačkim restoranu prilagođenom prosječnom džepu građani mogu očekivati izražene u eurima nakon poskupljenja zbog inflacije u lipnju ove godine prije uvođenja eura.
Uspoređujući cjenik jelovnika prije i poslije poskupljenja doznat ćemo da je goveđa juha poskupjela s 18 na 20 kuna, a juha od gljiva s 20 na 25 kuna. Juhu sada plaćamo dvije ili pet kuna skuplje, no u eurima je riječ o poskupljenjima koje je teže percipirati. Goveđa juha prema cijenama izraženim u eurima poskupjela je za 0,27 centi sa 2,39 eura na 2,65 eura, dok je juha od gljiva poskupjela za 0,66 centi sa 2,65 eura na 3,32 eura. Hrvatskim bi se potrošačima manje vještim u trošenju eura moglo dogoditi da teže prate poskupljenja u eurima.
Brancin s blitvom skuplji za 25 kuna
Na našim jelovnicima koje smo uspoređivali u obje je valute vidljiv rast cijene tjestenine s kozicama. U kunama riječ je rastu cijene porcije s 50 na 65 kuna, što u eurima predstavlja rast za 1,99 eura s ranije cijene od 6,64 eura na 8,63 eura. Donedavno na cjeniku jednako vrednovala tjestenina Carbonara zbog inflacije je manje poskupjela, za deset, a ne za 15 kuna kao ona s kozicama, a u eurima poskupljenje Carbonare iznosi 1,33 eura pa umjesto 6,64 eura porcija sada stoji 7,96 eura.
Zanimljivo je primijetiti da je riba poskupjela najviše, a svinjetina nije poskupjela uopće. Pastrva s blitvom i krumpirom poskupjela je za 25 kuna sa 60 na 85 kuna za porciju, a u eurima poskupljenje je teško 3,32 eura, a cijena je skočila sa 7,96 eura na 11,28 eura. Identično poskupljenje primijenjeno je i na morsku ribu pa je porcija brancina s blitvom i krumpirom sa 70 kuna poskupjela na 95 kuna odnosno sa 9,29 na 12,61 euro.
Navikavanje na doživljavanje cijene u eurima bez ulaganja svjesnog napora u to proces je za koji će mnogim ljudima trebati dosta vremena jer danas imamo razvijeniji osjećaj za vrijednost od 25 kuna nego od 3,32 eura, iako je riječ o istoj vrijednosti izraženoj u dvije valute. Osjećaj za novac važan nam je zato da nas uvođenje eura ne bi gurnulo u kakav nekontrolirani trošak i razdoblje do uvođenja eura trebalo bi iskoristiti za prilagodbu prije nego što nam euri i eurocenti postanu svakodnevica.
