KAKO SMANJITI TROŠKOVE ZA HRANU Hoćemo li kao Švicarci kupovati meso na grame?
Inflacija zna izvući najgore iz ljudi. Najgore za ljude i ekonomiju. Ljudi prestanu trošiti. Jer nemaju što. Ili imaju manje.
Na hranu potrošimo trećinu plaće
Dok jesenske kiše zalijevaju Zagreb, posljednji njemački turisti na Jadranu nerijetko su uočeni kako pred povratak u domovinu u hrvatskom Lidlu kupuju zalihe hrane.
Zbog inflacije kupnja u Hrvatskoj odjednom im je postala povoljna dok se mi žalimo kako nam je zbog njih sve poskupjelo.
I ne griješimo. Hrana je ta zbog koje u kolovozu inflacija nije obuzdana jer je poskupjela rekordnih 19,2 posto u odnosu na kolovoz 2021. godine, dok je u srpnju godišnje poskupljenje iznosilo 18,3 posto. Ostale cijene ostale u uglavnom stabilne.
Na hranu prosječno plaćeni hrvatski građanin statistički potroši trećinu svojih prihoda, a realno i više.
Život s novom valutom
Mnogi stoga ulaze u jesen i zimu prepunu neizvjesnosti i straha da će im se u trgovinama hrane istopiti sve što bi mogli uštedjeti zahvaljujući ograničavanju cijena energenata.
U riziku od siromaštva i društvene isključenosti živi 21,7 posto građana Europske Unije, svježi je podatak Eurostata za 2021. godinu. Hrvatska prema statistici Eurostata stoji nešto bolje od europskog prosjeka, sa 20,9 posto građana u riziku od siromaštva, dok je naviše ugroženih u Rumunjskoj 34,4 posto, a najmanje u Češkoj 10,7 posto.
Budući da čini trećinu potrošačke košarice upravo će hrana biti stavka na kojoj će mnoge hrvatske obitelji nastojati uštedjeti kako bi zapravo u uvjetima inflacije spasili što je moguće više svojih ostalih potrošačkih navika.
Istovremeno te će potrošačke navike morati prevesti u novu valutu budući da će od 1. siječnja euro postati službena hrvatska valuta.
Europa želi smanjiti potrošnju mesa
Navikavanje na svakodnevni život s novom valutom u vremenu inflacije iako se naizgled ne čini tako izazovan je proces zato što u našu svakodnevicu u kojoj mnogo toga odrađujemo automatizmom moramo uhodati novu mjeru vrijednosti, a to će tražiti dodatni napor malih sivih stanica.
Iako je možda neobično ideje za obuzdavanje potrošnje tražiti u značajno bogatijem dvorištu od onoga u kojem živimo, jedno švicarsko kupovno pravilo značajno različito od onoga koje vrijedi kod nas može nas navesti na razmišljanje koliko je naše pretjerane potrošnje zapravo uvjetovano upravo tim dvorištem u kojem živimo.
Ispričat ćemo priču na primjeru mesa budući da Europska unija prema dokumentima o očekivanjima u poljoprivredi i stočarstvu zapravo očekuje da se potrošnja mesa u članicama Unije smanji s prosječnih 69,8 kilograma po glavi stanovnika u 2018. godini na 67 kilograma do 2031. godine, što je smanjenje od čak 7 posto.
Švicarci naravno danas konzumiraju više, čak 75 kilograma po stanovniku godišnje, i raspravljaju o zahtjevima Greenpeacea za smanjenjem konzumacije mesa za čak 50 posto, no u međuvremenu ga kupuju po drugačijim pravilima koja značajno utječu na doživljaj vrijednosti novca i skupoće hrane.
Pakiranje piletine od 150 grama
Riječ je o načinu na koji su istaknute cijene tog mesa, ali i svih ostalih prehrambenih namirnica u Švicarskoj. Mogli bismo čak reći da je švicarski cjenovni prikaz prilagođen siromašnijima ili štedljivijima, a hrvatski bogatijima ili razmetljivima.
Meso je u Hrvatskoj, naravno nominalno jeftinije nego u Švicarskoj. Primjerice, usporedimo li cijenu junetine narezane na kockice za gulaš iz švicarske Coop online trgovine i hrvatske Konzum online trgovine zaključak je da je teško uspoređivati.
Naime, narezana junetina u Švicarskoj pakira se u plastificirane omote prosječne težine od 150 grama i prodaje po cijeni od 6,14 eura (preračunato iz švicarskog franka) uz navođenje cijene od 4,11 eura za 100 grama junećeg mesa namijenjenog gulašu.
Kilogram junetine za gulaš tako će stajati 41 euro i biti četiri puta skuplji nego u Hrvatskoj u kojoj se u Konzumovoj online trgovini prodaje po 9,95 eura za kilogram. Upravo je u kilogramu druga važna razlika.
Cijene istaknute za 100 grama, ne kilogram
Kupujete li meso od mesara, a ne zapakirano također će biti istaknuta cijena za 100 grama mesa i ako želite kupiti 300 grama točno toliko će biti izvagano.
U Hrvatskoj je jedinica mjere maloprodaji kilogram, a ne gram kao u Švicarskoj, pa hrvatski potrošač zapravo ne zna koliko košta 100 grama junećeg mesa za gulaš jer su mu predstavljene cijene za kilogram i cijene pakiranja.
Najmanje pakiranje je prosječno teško pola kilograma, više je nego tri puta veće od najmanjeg pakiranja u Švicarskoj i cijena mu je 4,98 eura.
Prosječan bi Švicarac u Hrvatskoj kao potrošač mogao prosvjedovati da zapravo ne može kupiti manje od pola kilograma mesa i to je tako čak i kada se meso kupuje kod mesara.
Budući da nije uvriježeno razmišljati u veličinama od 100 ili 300 grama mesa hrvatski potrošači najčešće kupuju minimalno ‘pola kilograma’, a ako i zatraže manje, uslužni, nasmiješeni mesari na vagu nabace pola kilograma uz pitanje ‘je li to u redu’ na što bi švicarski potrošač odgovorio naravno da nije, ali hrvatski će potrošač najčešće reći da je to sasvim u redu.I skuhati ručak za dva dana.
Uvođenje eura kao vježba štednje
Potrošačke navike se razlikuju, u Švicarskoj se pileće meso prodaje u pakiranjima od 150 grama preko 270 grama, pa 320 grama dok su hrvatska pakiranja uvijek između 400 i 600 grama.
Prosječna bruto plaća radnika, ona prije uplate poreza i doprinosa u Švicarskoj iznosi 5 252 eura, a u Hrvatskoj 1 300 eura, što znači da Švicarcu u Švicarskoj meso nije ništa skuplje nego Hrvatu u Hrvatskoj, samo što Švicarci u Švicarskoj imaju priliku i slobodu kupovati na grame dok mi u Hrvatskoj kupujemo na kilograme i zbog toga nerijetko daleko previše od onoga što nam stvarno treba.
Uvođenje eura koje će nam donijeti nominalno manje iznose u primanjima i potrošnji može biti sjajna prilika za vježbanje manjih jedinica mjere u kupnji proizvoda kao disciplinska vježba za obranu od prekomjerne potrošnje u inflaciji.
U Švicarskoj se za sve proizvode cijena po jedinici mjere izriče za 100 grama osim za cijelo pile koja je u kilogramima. Čak i talijanska tjestenina ima pakiranja po 250 grama, dok su za hrvatske prilike najmanja pakiranja ona od pola kilograma.
Nadolazeći euro u kombinaciji sa švicarskim načinom razmišljanja možda ne mora kućne budžete zaviti u crno. Ionako prema dokumentaciji Europske komisije – jedemo previše.