NESTAŠICA ŠEĆERA U SRBIJI: U Europskoj Uniji šećera ima dovoljno, ali njegova proizvodnja i cijena ovise o plinu iz Rusije
Srbiju trese šećerna groznica. Što trgovci stave na police, potrošači kupe. I potom traže još. Počelo se govoriti o nestašici šećera.
Srbija ograničila cijenu kilograma šećera
Na valu visoke inflacije i općeg straha od nestašica hrane i energije zbog globalnog poremećaja na tržištima, uzrokovanim što pandemijom što ratom u Ukrajini, nije odviše teško pokrenuti lavinu panike oko bilo kojeg proizvoda. Prije nekoliko mjeseci to je bilo suncokretovo ulje u nekolicini zemalja EU koje se masovno kupovalo, a danas je to šećer u Srbiji.
Tajne službe susjedne države pozvane su da istraže što uzrokuje takozvane nestašice šećera, pod sumnju za manipulaciju tržištem došla je jedna od kompanija koja prodaje šećer, ali i kupci iz susjedstva uključujući Hrvatsku jer šećer u Srbiji ima politički ograničenu cijenu budući da se smatra strateškom namirnicom.
Panična potražnja stvorila je probleme u logistici pa je situacija neopravdano prozvana nestašicom a pomogla je i nespretnost administracije Aleksandra Vučića koji će politički ograničio rast cijene šećera u pakiranju od jednog kilograma, ali nije bio ograničio rast cijena šećera u pakiranjima većim od kilograma. Očekivano, nestašica je uočena prvo u pakiranjima od jednog kilograma, a tek potom je vladajuća administracija ujednačila ograničenje cijene na sva pakiranja bez obzira na njihovu ukupnu težinu.
Hoće li i u Hrvatskoj nedostajati šećera na policama?
Šećer u Srbiji na trenutak djeluje kao gorivo u Mađarskoj, no nije baš tako jer šećer u Srbiji nije baš toliko jeftin. Na internetskoj prodaji srbijanske Ideje kilogram bijelog šećera košta 0,77 eura i svega je za 0,09 eurocenti jeftiniji od kilograma šećera u online trgovini hrvatskog Konzuma.
No, panična kupovina šećera u Srbiji ne prestaje, a moguće je da ju je potpirila i globalna situacija, odnosno odluka Indije donesena krajem svibnja da ograniči izvoz šećera kako bi utjecala na njegovu cijenu.
Indija je najveći svjetski proizvođač šećera od šećerne trske i drugi najveći svjetski izvoznik nakon Brazila i odlučili su da izvoznici šećera od početka lipnja do kraja listopada moraju političku vlast pitati za posebno odobrenje ako žele izvoziti šećer. Srbijanskoj šećernoj groznici pomogao je i dvostruko manji prinos šećerne repe u vojvođanskoj proizvodnji, a sirovina je naravno najveći faktor troška u proizvodnji šećera.
Europska Unija samodostatna u proizvodnji
Strah od nestašica nadalje se lako potpiruje drugim najvažnijim faktorom troška u proizvodnji šećera. Nažalost riječ je o plinu koji se koristi u proizvodnji šećera.
Skuplji plin, manje šećerne repe što diže i njezinu cijenu zaista mogu rezultirati poskupljenjem šećera. U Srbiji. Logično je zapitati se je li hrvatsko tržište ugroženo i prijeti li i nama drastično poskupljenje šećera ili čak i nestašica? Kao članica Europske unije Hrvatska je dio vrlo reguliranog zajedničkog tržišta šećera, a svih 27 članica EU ostvaruju 50 posto svjetske proizvodnje šećera od šećerne repe.
U ukupnom svjetskom proizvodnom učinku šećer iz šećerne repe čini 20 posto, no EU je kad je riječ o šećeru samodostatna. Zbog te samodostatnosti Hrvatska je lani konačno i ostala bez svojih dviju šećerana i svela se na jednu, onu u Županji kojoj je na čelu Željko Zadro.
On je pak još na kraju ovogodišnjeg ožujka, zabilježio je Agroklub izjavio da je prinos šećerne repe u ovoj sezoni bio izrazito dobar, ali da proizvodni pogon u Županji može raditi na mazut pa će za hrvatske potrošače šećera biti dovoljno “čak i ako Rusi ugase plin”. Optimizam je hvale vrijedan, međutim samostalno nije dovoljan.
Svih 95 EU šećerana koristi plin za proizvodnju
Plin je za europsku proizvodnju šećera važan pa je Europsko udruženje proizvođača šećera (CEFS) već najavilo da se sprema na pregovore o strateškoj opskrbi plinom europskih tvornica šećera na jesen.
Naime, kako je za Glas Slavonije objasnio Miroslav Božić 95 aktivnih tvornica šećera u Europskoj uniji treba plin da bi proizvodile šećer. Izvjesno je ipak da oko šećera ne treba paničariti. Cijena kilograma bijelog šećera u online trgovini njemačkog Kauflanda iznosi 1,10 eura, za 0,33 eura je skuplja nego u Srbiji, a Njemačka je uz sjevernu Francusku najveći proizvođač šećera u EU.
Nije potrebno panično kupovati velike količine šećera, jer ga neće nedostajati, osim ako možda cijena plina zahvaljujući nestašicama energenata ne eskalira toliko da i šećer poskupi izvan svih očekivanja.
Poskupljenje za građane slabijeg imovinskog statusa nije odviše različito od nestašice, no šećer trenutačno djeluje kao posljednji, a ne kao prvi proizvod u EU kojega bi moglo nedostajati.
A nestašice u Srbiji? Vlast koja ograničava cijenu proizvoda može ograničiti i kupnju po osobi, pa se police neće prazniti prije nego se napune.
