U KAKVO DRUŠTVO ULAZIMO: Za kvadrat stana u Zagrebu radi se 64 dana, jednako kao i u bogatom Luksemburgu
Trava je uvijek zelenija kod susjeda, stara je izreka koja dobro opisuje i to kako vidimo standard u zemljama članicama eurozone, kojima ćemo se približiti kao 20. članica prvog dana iduće godine.
Ipak, koliko su zaista bogati građani zemalja u koje gledamo sa zavišću i možemo li se s njihovim standardom mjeriti pokušat ćemo analizirati u serijalu koji donosi portal Euro.dnevno, koji će donijeti niz tekstova o usporedbi cijenama dobara i usluga u eurozoni i Europskoj Uniji, kao i demografskim i društvenim značajkama jednog društva. Već smo pisali da su po pitanju digitalizacije i digitalnih vještina Hrvati u gornjem domu, a danas donosimo analizu o omjeru cijene stanova i plaćama u vodećim europskim metropolama.
Samo polovica Nijemaca posjeduje nekretninu, iako je u Berlinu lako kupiti stan
Hrvati su, poznato je, vrlo bogati nekretninama pa tako po statistikama Eurostata gotovo 90 posto građana naše zemlje živi u vlastitoj nekretnini. Od nas su u Europskoj uniji bolji samo Rumunji i Litavci. Naravno to je posljedica stambene politike iz vremena komunizma, dok s druge strane najmanje vlastitih nekretnina imaju Nijemci jer manje od polovica njih živi u vlastitom stanu ili kući.
Nekretnine u glavnim gradovima Europske Unije poprilično su skupe, a za veliki dio njihovih građana i nedostižne jer je riječ ne samo u europskim već i svjetskim metropolama koje privlače stanovnike i ulagače iz cijelog svijeta. Ipak i obični ljudi, a ne samo milijarderi, žive i rade u njima pa smo usporedili cijenu prosječnog kvadrata stana izvan centra u svim glavnim gradovima eurozone i prosječnu plaću.
Berlin u odnosu na primanja građana nije skup, ali se Nijemci teško odlučuju za kupnju vlastite nekretnine. Tako podaci kažu da je prosječna cijena stana izvan centra u Berlinu oko 4600 eura dok je plaća za koji euro manja od 3000 eura. Stoga građanima treba svega 47 dana rada za kupnju jednog kvadrata, a za godišnju plaću mogu kupiti 7,8 kvadrata.
Dobar standard imaju i stanovnici Brisela i Amsterdama jer unatoč skupoći stanova relativno brzo mogu kupiti vlastitu nekretninu. Tako stanovniku glavnog grada Belgije treba 38 dana rada da zaradi za jedan kvadrat stana pa bi stan od 60 kvadrata mogao kupiti za plaću koju zaradi za 6 godina i tri mjeseca. Slično je i u Amsterdamu u kojem kvadrat stana izvan centra stoji oko 5600 eura, ali plaće su gotovo 3600 eura pa građanima tog grada treba 48 dana da zaradi za kvadrat stana i svoj dom mogu realizirati za prosječnu neto plaću koju zarade za manje od osam godina.
Građanima Beograda i Atene zbog malih plaća stanovi teško dostupni
Zagreb je u sredini. Prosječna cijena kvadrata iznosi oko 2100 eura, a prosječna primanja kreću se oko 1000 eura. Stoga u Zagrebu valja raditi 64 dana za jedan kvadrat, a za godišnju prosječnu neto plaću može se kupiti gotovo šest kvadrata. Tako za jedan stan od 60 kvadrata treba raditi otprilike 12 godina.
Isti je omjer kupovne moći za nekretnine i u najbogatijoj zemlji Eurozone Luksemburgu u kojoj prosječna plaća premašuje 4050 eura. S druge strane cijena stana izvan centra iznosi 8600 eura pa do stana nije lako doći. Zagrepčanima je zapravo i lakše jer ne moraju plaćati porez na nekretnine, kojeg u Luksemburgu ne mogu izbjeći.
Zanimljivo je i da je Beograd, koji nije ni u Europskoj Uniji ni u eurozoni trenutno treći najskuplji grad u Europi po omjeru primanja i cijene nekretnina izvan centra. Tako Beograđani za godišnju plaću mogu kupiti svega 4 kvadrata stana i moraju raditi 91 dan da bi zaradili jedan kvadrat stana.
Po tom omjeru dijele sudbinu s građanima Atene. Grčka, zemlja koja je prošla najintenzivniju krizu ima niske plaće pa je prosječno primanje građana Atene svega 815 eura, a cijene stanova kreću se oko 2400 eura i stoga su građanima teško priuštive.
Parižani plaćaju kvadrat 10.600 eura, a za 60 kvadrata stana moraju raditi 23 godine
Najskuplje nekretnine nalaze se u Parizu. Za kvadrat stana u Parizu i to onaj izvan najskupljih područja mora se izdvojiti 10.600 eura. To je nepriuštivo za Parižane jer je njihova prosječna plaća 2600 eura dok je medijan, odnosno plaća koju zarađuje polovica svih stanovnika grada i nekoliko stotina eura niža. Zato prosječni Parižanin za jedan kvadrat stana mora raditi nevjerojatnih 124 dana, a za godišnju plaću ne može kupiti ni tri kvadrata stana. Za 60 kvadrata morao bi uložiti 23 godišnje plaće bez da potroši ijedan euro na ostale potrebe.
Ipak čak i Parižanima je lakše doći do stana nego stanovnicima glavnog grada Malte, Vallete. Turistička zemlja generirala je i turističke cijene kvadrata pa tako prosječni kvadrat stana u tom gradu stoji 5900 eura, a plaća se kreće oko 1043 eura. Zato jedan stanovnik Vallete mora raditi gotovo pola godine, točnije 172 dana, da bi kupio kvadrat stana u svom gradu.
Zaključno, cijene nekretnina u Hrvatskoj jesu visoke, ali su u odnosu na prosječna primanja razmjerno priuštive. Zbog visokih kamata na stambene kredite prije desetak godina bilo je teže kupiti stan međutim uslijed politike jeftinog novca, kojeg je vodila Europska središnja banka, nepostojanja poreza na nekretnine te ulaska u eurozonu koja će dodatno smanjiti kamatne stope možemo predvidjeti da će Hrvati biti među zemljama u kojima građani uglavnom žive u svojim stanovima te da će se i dalje moći kupiti vlastiti dom čak i uz prosječne plaće.
Najlakše se kupuje stan na Cipru jer u njihovom glavnom gradu Nicosiji kvadrat stana stoji u prosjeku 1550 eura, a plaća se kreće oko 1350 eura pa je već za 35 dana rada moguće zaraditi za jedan kvadrat vlastitoga doma.
